Dođe mi žao mladih kolega novinara koji izvještavaju o zaustavljanju povećanja cijene prirodnoga plina za kućanstva koje je trebalo biti oko 20 posto. Nemaju baš iskustva s administrativnim određivanjem cijena. Za razliku od nas koji smo još od 80-ih pisali o cijenama. Ovo što je s cijenom plina napravila vlada premijera Plenkovića (i Petrova) u socijalizmu se zvalo – zamrzavanje cijena. Dakle, cijena prirodnoga plina u Hrvatskoj zamrznuta je na godinu dana. Pa tako uz prirodni plin i ukapljeni plin imamo i ‘zamrznuti plin‘. Možda nije zgodno u ovim veselim vremenima, kad vjetar puše (BDP raste prema stopi većoj od tri posto), pa i purani lete, spominjati ta prošla vremena, ali preostali kolege koji su pisali u vremenima prije tranzicije posvjedočit će da je najčešća posljedica zamrzavanja cijene neke robe bila – nestašica te iste robe u bližoj ili daljoj budućnosti.
Jedinstvena prilika
Zahvaljujući padu Oreškovićeve vlade, nakon što prođu lokalni izbori, do 2020. više nema potrebe za predizbornim populizmom. Plenković i Petrov tako nemaju alibi da se do kraja 2019. ne upuste u odlučne reforme.
U presudi aktualnoj vladi za tu populističku odluku kao olakotna okolnost moglo bi se uzeti to što za tri mjeseca slijede lokalni izbori. Od ovdašnjih političara, i lijevih i desnih i srednjih, ne može se očekivati da će pokazati ekonomsku dosljednost u predizborno vrijeme. Zbog toga Tomislavu Karamarku, ili onomu tko je već rušio vladu premijera Tima Oreškovića, treba biti zahvalan. Zahvaljujući padu Vlade poremećen je ustaljeni izborni ritam. Održali bi se parlamentarni izbori, pa čak i ako bi Vlada krenula u nekakve reforme, nakon samo dvije godine došli bi lokalni izbori.
Sad je taj ritam poremećen. Lokalni izbori dolaze u prvoj godini vladavine HDZ-Mostove ekipe. Prvi sljedeći izbori tek su za tri godine. Pa se Plenkovićevoj vladi otvara jedinstvena mogućnost da od sredine 2017. pa sve do kraja 2019. stvori nov ekonomski model. Koji će imati veći prirodni kapacitet rasta od sadašnjih jedva jedan posto (razlika do sadašnjih oko tri posto posljedica je spleta dobrih i teško ponovljivih okolnosti).
Nakon lokalnih izbora u svibnju premijer Plenković i njegovi ministri više neće imati alibi za nečinjenje. Redovitih izbora nema do kraja 2020. Nažalost, i Plenković se, kao i većina njegovih prethodnika, zapetljava u ono što mu ‘voda donese‘. Igra crnim figurama. Reaktivno. Neiskusno je reagirao na najavu kako će hrvatska država izgubiti arbitražni spor s Molom zbog Ine. Da smanji PR-ovsku štetu, izišao je s najavom o kupnji paketa dionica nekad hrvatske naftne tvrtke od Mađara. A da pritom nije imao provedivo rješenje. Pa sada on i suradnici troše vrijeme i koncentraciju na izgubljenu bitku. Umjesto toga premijer je trebao biti frajer i držati se dvije rečenice: ‘Ako je oni žele prodati, mi nećemo kupiti! Da su imali ikomu prodati Inu, već bi je prodali.‘
Populizmom u recesiju
Odluka da plin za kućanstva ne poskupi za 20-ak posto u socijalizmu se zvala – zamrzavanje cijene. Nezgoda je što je jedina sigurna posljedica zamrzavanja cijena bila – nestašica robe.
Slično je i aktualno saniranje štete za broj glasova na lokalnim izborima zbog liberalizacije tržišta plina za kućanstva. Potrošačima se šalju pogrešni signali. Cijenu će građani, direktno ili indirektno, u svakom slučaju platiti. Jedini zdravi način na koji se ublažavaju udari na njihov standard jest realni rast njihovih plaća i, posljedično, mirovina. Koji se, međutim, ne postiže državnim dekretima, nego smišljenom i konzistentnom ekonomskom politikom. Koja će omogućiti realnom sektoru da više investira u proizvodnju namijenjenu svjetskom tržištu. Da ulaže u najnovije tehnologije koje će omogućiti prodaju proizvoda s velikom dodanom vrijednošću. Pa će profiti tako ostvarenom prodajom po svijetu omogućiti veće plaće u onih 10.000 tvrtki koje izvoze. Pa će se tako stvorena platežno sposobna potražnja preliti u veće plaće u tvrtkama koje su dobavljači za izvoznike. Pa će sve te plaće izdvajanjem za mirovinsko osiguranje omogućiti rast mirovina. Pa će se onda lakše podnositi udari na tržištu energenata.
Populističko zamrzavanje cijena i nepovlačenje odlučnih poteza u sudstvu, državnom aparatu i smanjivanju poreza svima onima koji se odluče robu prodavati izvan Hrvatske brzo će urušiti sadašnji rast. I izazvati brz dolazak prvih vjesnika nove recesijske jeseni. Nije prekasno za pravi ekonomski program ni poslije skorašnjih lokalnih izbora. Uz uvjet da se već sada radi na programu za razdoblje do kraja 2019. Nažalost, iako je u Vladinu programu zapisano da će osnovati ekonomski savjet (koji ne bi bio opterećen dnevnom operativom i predizbornim maksimiranjem glasova birača), od njegova aktiviranja usprkos nekim najavama nema ništa. Osim cijene plina, čini se, zamrznuto je i promišljanje ekonomske budućnosti zemlje.