Na jednom od pripremnih sastanaka za treću konferenciju ‘Greenfield investicije – kako snovi postaju stvarnost‘ (održana prošli tjedan, imamo u ovom broju Lidera opsežan prilog) popustila mi koncentracija. Pa sam u trenutku nepažnje prihvatio da ove godine, slušajući rasprave, uobličim treće ‘Medulinske preporuke‘. Poslije je bilo kasno da se izvučem. A to je značilo u petak i subotu u Medulinu pozorno slušati sve izlagače i paneliste te tražiti zajednički nazivnik.
Prvobitnu mrzovolju zamijenio je entuzijazam. Brzo se čovjek vrati u mod iz mladosti kad je bio novinski izvjestitelj koji u kratkom roku, dok neka dugotrajna saborska sjednica još nije ni završila, mora uobličiti naglaske. Zaključak se pojavio na kraju prvoga dana, a učvrstio na kraju drugoga. Za razliku od prve dvije godine u ovoj, trećoj, gotovo nije bilo zahtjeva i prijedloga što bi politika, tj. središnja država, trebala napraviti. Sudionici, bilo da su iz čistog biznisa, lokalnih tvrtki bilo iz vodstva gradova i općina, okrenuli su se onomu što i kako rade.
Milosti ne čekajte!
Nažalost, središnjoj vlasti nisu se prestali obraćati jer je ona ispunila što se od nje tražilo. Upravo suprotno. Na ovoj Liderovoj konferenciji, kao i na mnogim drugima, okupljaju se ‘odlikaši‘. Oni koji uspijevaju usprkos nepoticajnom okružju. Takvi su, čini se, zaključili da se ni u idućim godinama neće odozgo nešto promijeniti pa su odlučili prestati gubiti energiju na uzaludna uvjeravanja. Umjesto prijašnjih deset ‘Medulinskih preporuka‘ sudionici su se složili da ove godine, 2019., imamo samo jednu preporuku. A ona glasi:
‘Okrenite se prema sebi! Ne očekujte pomoć ili neka korjenito nova rješenja odozgo. Iskoristite vrijeme dok vjetar još puše, dok nema recesije, a ima jeftinog i dostupnog novca. Lideri moraju unaprjeđivati svoje vještine vođenja timova. Dobitna je kombinacija okupiti i razvijati kvalitetne suradnike, ulagati u razvoj njihovih kompetencija. Najbolji pokazuju i kako se postiže sinergija jedinica lokalne samouprave, biznisa i komunalnih tvrtki. Radite na uvođenju procesa i procedura da ne mora sve, od slučaja do slučaja, ovisiti o kapacitetu prvoga čovjeka. Inzistirajte na postavljanju mjerljivih ciljeva.‘
Nakon uobličavanja ‘Medulinske preporuke 2019.‘, ubrzo smo, analizirajući Liderove konferencije održane u posljednje vrijeme, zaključili da se i na drugim skupovima, od obiteljskih tvrtki, preko ICT zajednice do žena u biznisu, dogodio pomak. Uspješni su se počeli okretati sebi i svojim ljudima. Sigurno je tomu pridonio i nedostatak radne snage, ali i iskustvo da u predizborno vrijeme (a Hrvatskoj u dvije godine slijede tri runde političkih izbora) jača populizam i da tada biznis ne može očekivati nikakve veće Vladine pomake u svoju korist. U uvjetima kad recesija kasni (isprika na prizivanju, ali što kasnije uobičajena faza ciklusa dođe, to će udar biti žešći), jačanjem unutarnje kvalitete, bilo unutar općine, grada, komunalne tvrtke bilo privatne tvrtke, moguće je skupiti ‘orahe za zimu‘.
Otočići izvrsnosti
Kroničar je, naravno, svjestan da u mnogim gradovima i općinama i dalje rade kako ne bi trebali. Da politika diktira sve, od zapošljavanja do namještanja natječaja politički podobnim poduzetnicima. Ali nadu bude susreti s mladim ljudima koji su u svojim lokalnim sredinama ušli u politički ring želeći promijeniti dugogodišnju praksu.
U mnogim sredinama sirova politika diktira sve – od zapošljavanja do podobnih pobjednika na natječajima. Srećom, ima i sve više onih u kojima neki novi klinci uvode novu praksu. Nedovoljno za spas zemlje, ali ‘otoci‘ će osjetiti dobrobit
Ondje gdje se stvorila kritična masa, zaista se vidi novi pristup. Ti mladi ljudi shvaćaju važnost procedura kroz koje će prosijavati svakodnevne situacije. Pa i investitore ove ili one vrste i sve moguće i nemoguće pritiske o kojima rijetko tko od njih želi govoriti. Takve će sredine napredovati. I stvarati ekosustave s poduzetnicima sličnoga mentalnog sklopa. Oni drugi političari i poduzetnici okupljat će se u nekim drugim sredinama. A stanovnici/glasači u težim će vremenima vidjeti i osjetiti jesu li dobro glasovali. To i sada vide prema tome jesu li im djeca već u Irskoj.
Gledajući širu sliku, uočljivo je da se diljem Hrvatske mogu uočiti otoci izvrsnosti. Negdje ih je više, negdje je tek tu i tamo kakav otočić. Neka je omjer dobrih i loših 20 prema 80. Tih 20 posto unaprijedit će svoje sredine. Nažalost, nositi na svojim plećima cijelu državu u kojoj je previše utega neće biti moguće. I u ‘prošlom sistemu‘ bilo je 20 posto uspješnih, pa to nije bilo dovoljno da se ne uruši.