Ima tako tjedana kad se u razgovorima jedna riječ počne učestalo pojavljivati. Proteklih dana bila je to riječ mentalitet. Došao nam je u redakciju prijatelj koji je prije tri godine otišao raditi u Irsku. Nije od ovih mladih. Oko pedesete je. Nekoliko puta je naglasio kako se i danas čudi koliko je mentalitet Iraca drugačiji od onog koji prevladava u Hrvatskoj.
>>>Miodrag Šajatović: Kako je Vlada usosila poslodavce olakšicom za božićnice
U drugom razgovoru čula se priča kako se bračni par liječnika, koji je otišao u privatnu praksu, ne može načuditi da im pacijenti, kojima uredno naplaćuju usluge, ipak uporno donose kavu i bombonijere, a potkraj godine stigne i pokoji odojak. Objašnjenje je nađeno – u mentalitetu.
U trećem razgovoru čuo se i podatak da je u Hrvatskoj, u usporedbi s drugim članicama EU najveći udio natječaja u kojima se pojavljuje samo jedan ponuđač. Što je znak da je potencijalnim konkurentima s vremenom postalo jasno da im se ne isplati trošiti vrijeme na natjecanje u kojem je pobjednik unaprijed poznat. Zašto je to tako? Odgovor se opet svodi na – ‘naš mentalitet‘.
Socijalizam kriv za sve?
Koje god se rješenje u Hrvatskoj spomene, sudari se s mentalitetom, tj. pretežitim sustavom vrijednosti. Za to kakvi smo kao cjelina mnogi optužuju socijalizam. Nažalost, korijeni su dublji. Još od vremena kad su seljaci podmićivali vlasteline.
Najjednostavnija definicija mentaliteta kaže da je riječ o pretežitom razmišljanju i sklopu ponašanja neke društvene zajednice. U ovom slučaju o pretežitom razmišljanju građana Hrvatske. Gotovo da nema onoga tko se neće složiti da je za to što smo kao društvo i ekonomija zaglavili kriv naš mentalitet. Razlike nastaju u procjeni težine problema. Za jedne, to je nepremostiva prepreka, a drugi romantičarski tvrde da bi se stvari mogle brzo promijeniti, samo kad bi bilo volje. Problem je što je i nedostatak volje dio ponašanja društvene zajednice, dakle mentaliteta.
Bez nade da imam odgovor što učiniti, možda nekoliko priloga za raspravu. Prvo bi trebalo točno definirati dubinu i korijene postojećeg mentaliteta u kojemu su društveno prihvatljive prijevare, podmićivanja, korištenja kumstvima, traženja veza, bahato ponašanje tamo gdje pojedinac ima vlast.
>>>Miodrag Šajatović: Plaćajući PDV, ‘penzići’ osiguravaju novac za isplatu mirovina
Jedan od žešćih kritičara stanja u vlasti i društvu, uspješni poduzetnik Branko Roglić krivca redovito nalazi u još uvijek živom ‘socijalističkom mentalitetu‘. Prema njemu socijalizam nas je pokvario. No socijalizam su imali Česi, Slovaci, Mađari i Rumunji, pa nas evo uredno prestižu na listama konkurentnosti.
Možda su stvari s mentalitetom malo starijeg datuma. Zanimljivo je danas čitati knjigu čuvenog ekonomista dr. Rudolfa Bićanića (1905. – 1986.) ‘Kako živi narod‘ iz 1936. godine. Na jednom mjestu opisuje pojavu iz Zagorja da ‘seljaci, da bi dobili zemlju na obradbu, podmićuju vlastelina. Oni povrh ugovorenog dijela daju razne darove u naravi: piliće, janjce, purane, šunke itd. U najnovije vrijeme prelazi se na sve veća mita i to podavanjem težaka...“.
Ovo je samo ilustracija kako pretežiti sustav vrijednosti datira od prije stoljeće ili dva. Pa ga se nikako ne smije promatrati kao noviju pojavu. U socijalizmu je, naravno, bilo mita i korupcije, ali stvari su se zahuktale tek s privatizacijom i pretvorbom i mogućnošću kroni kapitalizma. Nekada se direktor tvornice usudio usput sagraditi vikendicu u vinogradu na račun izvođača radova. Danas se zna raditi o desetinama milijuna eura raznih podmazivanja i uzimanja ‘naknada‘.
Nekoliko brzih pobjeda u promjeni ponašanja moglo bi donijeti početak preokreta. Nažalost, promjene bi morala voditi politička elita. S obzirom na to da promjena nema, dio onih koji nisu ‘pretežita većina‘ odlazi u zemlje s drugačijim mentalitetom
Što učiniti? Jedna je varijanta pomiriti se sa sustavom vrijednosti koji prevladava. Kad institucije ne funkcioniraju, probati alternativnim putevima. Uostalom, opredijelili smo se za sustav u kojemu se pojedinac treba brinuti za sebe i svoju obitelj. A ne država. Dakle, snađi se druže!
Pristup Quick Win
Drugi je pristup nekoliko brzih pobjeda. Postavljanje političko-ekonomskih ciljeva koji su mjerljivi i za koje vlast ima kapaciteta provesti ih. Pa kad se na primjeru uvođenja reda u naručivanje u zdravstvu postignu rezultati ili se s par mjera poboljša odnos prema poduzetnicima, onda se može razgovarati o najvažnijoj riječi iz definicije mentaliteta. A to je riječ ‘pretežito‘.
>>>Miodrag Šajatović: Frka je kad i The Economist kritizira ‘abnormalne profite’
Nema cijela društvena zajednica isti mentalitet. Nešto preteže, što upućuje da na drugoj strani vage društvenih vrijednosti postoji dio zajednice koji ima ispravniji sustav vrijednosti. A između je dio koji je kolebljiv i na koji se može utjecati.
Oni koji su u najboljoj prilici utjecali na pretežitost mentaliteta su političari. Nažalost, njihova volja da se ozbiljno pozabave promjenom mentaliteta zapravo je vrlo mala. Izgledi za rad na promjeni mentaliteta nisu naročiti. Tržište, međutim, djeluje. Onaj dio društva koji ne prihvaća ‘pretežiti mentalitet‘ glasa nogama i odlazi u zemlje gdje je mentalitet pogodniji za razvoj i perspektivu.