Brzinsko čitanje programa Vlade RH za mandat 2016. – 2020. koji je mandatar Andrej Plenković uputio Saboru upućuje na diplomatski rukopis. Uočljiv je izostanak bilo kakvih brojčanih pokazatelja (osim kad je riječ o fondovima EU) i mnogo eufemizama (npr. ne spominje se ‘privatizacija’, nego utvrđivanje ‘optimalnih modela daljnjeg raspolaganja’ tvrtkama u državnom vlasništvu koje nisu strateške). Kaže se da je riječ o dokumentu koji je ‘cjelovit i koherentan paket mjera’, ali to se ipak pošteno relativizira najavom da će se početi izrađivati nacionalna strategija održivog razvoja (što je dio Mostova programa).
U sjeni ‘sapunica‘ Kad je o izradi strategije riječ, stvari su se poklopile. Martina Dalić, buduća ministrica gospodarstva i potpredsjednica zadužena za ekonomske resore, ima iskustva sa strategijama. Još je 2006. kao državna tajnica sa suradnicima izradila Strateški okvir za razvoj. Nažalost, u vrijeme tadašnje, Sanaderove vlade bilo je drugih prioriteta od strateškoga promišljanja budućnosti zemlje pa se taj Dalićkin uradak postojano ignorirao. Sada je Martina Dalić u prilici da iz drugoga (službenog) pokušaja napokon proizvede dugoročni strateški dokument koji neće biti ignoriran. Sapuničarski pristup izboru nove vlade (rasprave o podobnosti kandidata za ministre kulture i obrazovanja...) vjerojatno će u prvih sto dana nove hrvatske vlade opet zasjenjivati egzistencijalna pitanja. To se ne može izbjeći, ali za poslovnu zajednicu bit će znakovito pratiti upravo aktivnosti Martine Dalić. Šire: trokuta premijer Plenković – ministar financija Marić – ministrica gospodarstva Dalić. Ili još malo šire: četverokuta u kojemu je četvrti kut za mostovca. Premijer Plenković u Vladinu je programu ostao na pet ključnih točaka koje je prvi put iznio na nedavnoj Liderovoj konferenciji ‘Dan velikih planova’: 1. cjelovita porezna reforma, 2. ulaganje u generatore rasta, 3. povećanje učinkovitosti institucija, 4. jačanje održivosti javnih financija i 5. reforma obrazovnog sustava. Kad je riječ o cjelovitoj poreznoj reformi i održivosti javnih financija, ne bi trebalo biti većih nesuglasica između ministra financija i ministrice gospodarstva.
Sporni generatori rasta? Problem bi mogao nastati kod druge ključne točke, koja podrazumijeva ulaganje u generatore rasta. U programu se spominju poljoprivreda, turizam, industrija i sve što ide u izvoz. Taj se dio zapravo i nije detaljno razrađivao. Očito se čekao novi ministar gospodarstva. E, sad, poznavajući temeljno ekonomsko opredjeljenje Martine Dalić, ako se u međuvremenu nije promijenilo, ona je za liberalni pristup. Pojednostavnjeno: popraviti okružje za poslovanje svih poduzetnika u zemlji, a neka pobjednici budu oni koji će to na tržištu najbolje iskoristiti. Predloženi program Plenkovićeve vlade ima, međutim, mnogo mjera koje ipak sadržavaju oblike državnog izbora onih koje treba poticati. Uostalom, Europska komisija inzistirala je na tome da se u projektu pametne specijalizacije definiraju grane i djelatnosti koje imaju potencijal rasta. Fondovi Europske unije također su oblik redistribucije i miješanja u ‘nevidljivu ruku’ slobodnog tržišta. Nadalje, u Vladinu programu na nekoliko se mjesta može iščitati namjera nove vlade da napokon jačim nadzorom nad kvalitetom uvozne robe pomogne opstanku domaćih proizvođača na domaćem tržištu. Spominje se ‘projekcija domaćih potreba i mogućnosti vlastite proizvodnje’. Trebat će vidjeti što se misli pod ‘punom koordinacijom Vlade i HNB-a (...) u funkciji gospodarskog rasta’. Je li to taktička stvar ili će se od HNB-a i zakonski u jednom trenutku tražiti da se osim za stabilnost cijene mora brinuti za rast BDP-a? Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se u reformi javne uprave ipak inzistirati i na promjeni zakona koji bi omogućio fleksibilizaciju i unutar državne adminsitracije. Stručnost i odlučnost buduće ministrice gospodarstva nisu nepoznanica. Osim što je prva žena ministrica gospodarstva, čini se da je profesionalno sazrela preuzeti ulogu voditelja tima kreatora ekonomske politike nove vlade. Bila je i u realnom sektoru (nažalost, u bankarstvu, a ne u proizvodnoj tvrtki koja radi za izvoz) i sad je u prilici pokazati zrelost i sintezu ekonomske škole kojoj pripada s realnošću vođenja nacionalne ekonomije u uvjetima globalizacije. Možda bi bilo mudro da Vlada u sto dana predstavi dorađeni program.