Nedavno izabrani predsjednik udruženja drvara u Hrvatskoj gospodarskoj komori Ivić Pašalić dao je odličan primjer na kojemu se može pokazati što se događa kad se opća mjesta i floskule iz političkih programa pretendenata na vlast sudare s konkretnim prijedlozima interesnih skupina. Pašalić, stomatolog po struci, poznat kao kontroverzni političar iz Tuđmanove ere te poduzetnik nakon što je uklonjen sa svih funkcija u HDZ-u, uspio je ove godine, nakon spektakularne i u HGK nezabilježene predizborne kampanje, doći na čelo udruge drvara. Ovaj tjedan izašao je sa zahtjevima prema vlasti.
Opći i osobni interesi Tvrdi da drvna industrija može biti strateška grana, ključna za ostanak ljudi u ruralnim područjima. Obrušio se na tečajnu politiku koja koči veći izvoz. Traži smanjenje PDV-a na 13 posto za pelate, brokete i sječku. Traži zabranu izvoza trupaca i dodjelu tih trupaca malim i srednjim pilanama (tu je očit i osobni interes jer posluje u tom dijelu drvnog biznisa). Zahtijeva promjene u poslovanju Hrvatskih šuma. I na kraju traži proširenje kriterija za povlaštenu cijenu struje iz kogeneracija na biomasu. Hajdemo sada vidjeti kako ti zahtjevi prolaze kroz sito opredjeljenja onih koji će se kandidirati da prezumu vođenje Vlade nakon izvanrednih izbora 11. rujna. Već i površna analiza pokazuje da visoka politika iza nekoliko usputnih fraza nema nikakav suvisao koncept kroz koji bi se prosijavale inicijative kakva je ova Pašalićeva. Novi šef HDZ-a Andrej Plenković u svom programu za izbor predsjednika stranke, kad spominje ekonomiju, piše: ‘Prioritet nam je poticajni okvir za poduzetništvo i zapošljavanje’, odnosno ‘stvaranje i provedba naprednih javnih politika radi ostvarivanja više stope rasta i stvaranja novih radnih mjesta’. Tu doista sve može doći u obzir. Njegov konkurent iz SDP-a Zoran Milanović još nije izašao s programom Narodne koalicije, ali najavio je da će nastaviti politiku iz prethodnog mandata. I da će temelj biti stari Plan 21. A ondje je pisalo da su prioriteti uvođenje reda, konsolidacija državnih financija, restrukturiranje državnog i javnog sektora te ‘provedba mjera za oporavak i novi rast gospodarstva’. Opet opća mjesta...Drvna industrija jedan je od ključnih izvoznih sektora. Osmišljeni pristup njoj nisu imale ni HDZ-ove ni SDP-ova vlada. Očito ga neće ni imati. Nego može biti i ovako i onako. U slučaju Pašalićevih prijedloga nema jasnih kriterija što prepoznati kao prihvatljivo, a što ne. Tečajna politika tabu je i za jedne i druge. Smanjenje PDV-a drvari mogu zaboraviti jer obje velike stranke trebaju velik proračun zato što ne žele manji državni aparat. Ideja da smanje porezni teret potpuno im je strana. A i sve branše za sebe traže izuzeće umjesto da se općenito inzistira na manjem PDV-u za sve.
Trupci i daske Zanimljiv je zahtjev za zabranu izvoza trupaca. To zvuči vrlo prihvatljivo. Kao i ideja da te trupce mogu kupovati male i srednje pilane. Dok se ne primijeti kako Pašalić ne traži obvezu ugradnje tih dasaka u namještaj. Trupce ne bi dao izvoziti, ali svoje daske bi! Kreatori ekonomske politike uopće nemaju razrađene kriterije za takve pokušaje. Puštaju da ovaj ili onaj ministar prema svojem nahođenju odlučuje bez kriterija koji bi vrijedili za cijelu industriju. Jednako tako nemaju sustav koji bi imao kriterije kad bi otvaranje određenog broja radnih mjesta u ruralnim krajevima bio dovoljan razlog da se napravi iznimka od npr. kriterija da se u pravilu potiče izvoz viših faza prerade, a ne trupaca ili dasaka. To je za ovdašnje političke igrače viša, dakle i nedostižna matematika. Bit će zanimljivo pratiti sudbinu Pašalićevih zahtjeva. Hoće li pobijediti njegovo iskustvo kako unutar nesređenih državnih struktura, koje nemaju jasne upute, isposlovati svoje interese? Ili će ga zbog imidža opstruirati? Valja primijetiti da i oni koji pokušavaju ispraviti površnost velikih stranaka ostaju na općim, u praksi nekorisnim idejama. Tako se u šest točaka skupine lijevih intekektualaca okupljenih u inicijativi ‘Kulturnjaci 2016.’, iako među njima ima i ekonomista, sve svodi na ‘stvaranje ekonomije koja će biti usmjerena prema povećanju standarda najvećeg dijela društva, a ne samo bogaćenju bogatih’. A sve bi bilo jednostavno da neka stranka ima jasan prioritet. Recimo ovako: ‘Naš prioritet bit će proizvodnja za izvoz. Unutar nje prednost će imati proizvodi visokog stupnja prerade koji zapošljavaju većinu ljudi i upotrebljavaju domaće sirovine.’ I eto kriterija za sve Pašalićeve i slične zahtjeve.