Ugodno je iznenađenje što su institucije sustava krenule na bivšeg ministra, sada saborskog zastupnika. Usprkos tome što ima glasačku ruku. Iskustvo, međutim, upozorava da će prije biti riječ o pokaznoj vježbi, a ne trendu promjene sustava vrijednosti u HDZ-u
Treba priznati da je USKOK-ova prematačina u bračkoj vili bivšeg ministra Lovre Kuščevića ugodno iznenađenje. Činilo se da će premijer Andrej Plenković stati nakon što je nekretninskim aferama opterećenog ministra deložirao u saborske klupe. S obzirom na to da Plenković ondje ipak nema komotnu saborsku većinu, bilo je očekivano da će izvidi institucija koje rade svoj posao trajati malo dulje. Recimo, do parlamentarnih izbora.
Brzina kojom je USKOK krenuo u pretrese može se tumačiti na dva načina. Prvi je da premijer šalje poruku ostalim HDZ-ovskim saborskim zastupnicima da ga (pojedinačno) neće moći ucjenjivati. Drugo objašnjenje bilo bi da je unutar najjače stranke u Hrvatskoj skupljen dovoljan ‘dionički paket‘ pa se kreće u pokušaj promjene sustava vrijednosti.
Poduzetni ravnatelj bolnice
Opterećen brojnim razočaranjima kroničar politekonomskih zbivanja ipak bi se kladio da je riječ o premijerovoj pokaznoj vježbi. I da će istjerivanje pravde u slučaju Kuščevića biti još jedna iznimka od pravila. Čovjek se tijekom brojnih desetljeća toliko puta razočara da ‘pod stare dane‘ možda nije sposoban primijetiti stvarni početak promjene.
U znanosti, za dokazivanje neke hipoteze trebaš neki veći uzorak. Onaj ‘N‘ mora biti bar 50 ili više. U novinarstvu je to ipak manje zahtjevno. Još u poletovskim danima, kad smo se kao ekipa međusobno učili novinarstvu (nismo imali starijeg mentora), iskristaliziralo se pravilo: ‘Jedan primjer je slučajnost. Dva primjera su koincidencija.
Ako nađeš tri istovjetna primjera – imaš čvrstu tezu. Raspali temu!‘
Nažalost, koliko god se trudio, fascikli s primjerima neke nove, dobrodošle pojave, ostaju sasvim tanki. Nađeš jedan primjer, ali drugi ili treći – nikako. Sve se svede na iznimke koji potvrđuju pravilo, a nisu nagovještaj nečeg novog.
Evo nekoliko primjera: U današnjem Lideru imamo intervju s doktorom Davorom Štimcem, ravnateljem KBC-a Rijeka. Četiri godine je na toj dužnosti i od KBC-a Rijeka napravio je uspješnu priču. Preporučujem pročitati u cijelosti. Na ovome mjestu samo nekoliko naglasaka: ‘Zaposlili smo stručnjake iz realnog sektora koji su pomogli da se ponašamo profitabilnije. Prihode treba izjednačiti s rashodima. Ideja je da dodatne prihode utrošimo u optimizaciju poslovanja.‘ Te dodatne prihode bolnica ostvaruje tako što se većina kapaciteta koristi 12 sati na dan. Rad u dvije smjene donio je KBC-u porast prihoda od 24 milijuna kuna na godinu!
Ravnatelj Štimac upozorava da kad liječnik preuzme ravnateljski posao ne smije liječnički posao nastaviti kao prije. Klinički dio posla ne smije mu biti veći od 10 do 20 posto. Tajna uspjeha je i u novom pristupu nabavi. Ima tu još recepata koji se mogu i drugdje primijeniti, ali riječki KBC je, više-manje, iznimka u Hrvatskoj.
Hrabra sutkinja
Iznimaka ima i u pravosuđu. Evo već je zaboravljen herojski čin karlovačke sutkinje Elme Kaleb Mamić koja nije dopustila da slučaj ‘Karlovačka banka‘ završi zastarom. U zadnji čas je donijela za hrvatsko sudstvo neočekivanu presudu.
Optuženima je razrezala kazne od po tri godine zatvora. Sedam puta su rasprave bile pravnim smicalicama bojkotirane. Onda je sutkinja odredila branitelje po službenoj dužnosti i (nepravomoćno) osudila optužene. A mogla je, poput mnogih svojih kolega, optužiti loša zakonska rješenja i pustiti slučaj u zastaru.
Onda je tu i bjelovarski gradonačelnik Dario Hrebak koji je internetski otvorio gradski proračun javnosti do zadnjeg računa u nekom restoranu. Još mu se nijedan drugi gradonačelnik ili načelnik na takav način nije pridružio.
Pa se naiđe na članak o novoj Upravi splitskog Vodovoda i kanalizacije. Ekipa Tomislava Šute uspjela je anulirati šest milijuna kuna naslijeđenog minusa. Kako? Transparentnijom javnom nabavom! Osim toga, ta komunalna tvrtka sada ima dugoročnu strategiju razvoja do 2030. Opet iznimka! Da za takav dugoročni plan razvoja pitate uprave najrazvikanijih državnih tvrtki, gotovo nijedna ga ne bi mogla pokazati.
Što da se radi? Pa treba nastojati biti među iznimkama, povezati se s njima. A u medijima im davati što više prostora. I nadati se da će jednog dana iznimke pokrenuti trend. I da je neočekivani predsjednički kandidat, mladi ekonomist Dejan Kovač, u pravu kad nam zamjera da smo se predali, a da se ‘uvijek vrijedi boriti‘.