Bilo je to baš u ovo vrijeme prije 30 godina. Bilo je vruće ljeto 1988. godine. Stariji kolege urednici i novinari Večernjeg lista bili su na godišnjim odmorima, a nas mlađe ostavili su da treniramo, među ostalim, i vikend-dežurstva.
Bila je subota oko podneva. Zazvonio je telefon. Zvao je glavni urednik Stjepan Štef Andrašić. Ljetovao je u malom mjestu na Krku, ali je svaki dan dolazio u tamošnju mjesnu zajednicu. Tamo je bio jedini telefon u mjestu (znam da mlađima to izgleda nevjerojatno, ali bilo je vremena kad se novinarstvo radilo bez mobitela i interneta) i zvao bi nas bar dvaput na dan.
Te subote nije bilo pitanje što spremamo za nedjeljni broj. Dobio sam neočekivani zadatak:
– Trebamo pokrenuti poslovni prilog u Večernjem listu. Napravi projekt pa da krenemo početkom 1989. Dan izlaska bit će srijeda.
‘Poslovnjakovi‘ potomci
Štef je bio glavni urednik Večernjaka, ali je imao izraženu poduzetničko-menadžersku crtu. Večernjak je bio visokoprofitabilan, ali s obzirom na to da je bio u sastavu SOUR-a Vjesnik (danas bismo rekli da je bio dio koncerna), većina dobiti odlazila je u zajedničku blagajnu. Pokušaji da se osamostalimo nisu uspijevali. Argument je bio da nismo poduzeće jer imamo samo jedan proizvod – dnevne novine. Pa je ideja bila da se prvo naprave posebni prilozi, pa da se onda, nakon pola godine pretvore u samostalne tjednike. I da se osamostalimo.
Skora 30. godišnjica pokretanja ‘Poslovnog svijeta‘ mogla bi biti povod za neku ozbiljniju analizu triju desetljeća poslovnog novinarstva u Hrvatskoj, što bi pridonijelo i zasad vrlo skromnoj znanstvenoj analizi tranzicije u Hrvatskoj.
Prilog smo pokrenuli u travnju 1989., naziv mu je bio ‘Poslovni svijet‘, ali nikad nije prerastao u samostalni tjednik. U godini pokretanja pao je Berlinski zid, počeo je raspad Jugoslavije, pa rat. ‘Poslovnjak‘ je 14 godina ostao Večernjakov prilog prije nego što je ugašen. Ali je bio temelj na kojemu je nastalo nekoliko poslovnih novina. Tako da bi se moglo reći da su Lider i Poslovni dnevnik njegova dva potomka. I da su, svaki na svoj način, ispali tržišni pobjednici u burnim i izazovnim vremenima.
Zašto je to tema ovih Ekonomalija? Više je razloga. Prvo, Lider je kao poslovni tjednik utemeljen 2005., ali je idejno, urednički i poduzetnički stvoren na temeljima ideje iz 1988. i realizacije iz 1989. A čitatelji često žele znati i kako izgleda ‘tajni‘ život redakcija koje stvaraju novine koje konzumiraju. Drugo, skora 30. godišnjica pokretanja ‘Poslovnog svijeta‘ mogla bi biti povod za neku ozbiljniju analizu triju desetljeća poslovnog novinarstva u Hrvatskoj, što bi pridonijelo i zasad vrlo skromnoj znanstvenoj analizi tranzicije u Hrvatskoj. Treće, spletom okolnosti, sve zajedno, put od ‘Poslovnog svijeta‘ do Lidera postao je specifičan primjer medijskog poduzetništva. Iz kojega se može učiti na tuđim uspjesima i promašajima.
A ako ćemo biti iskreni, ovo je još jedan dokaz kako je čovjek relativno ravnodušan prema tuđim obljetnicama, ali jako drži do svojih...
Naša dobitna kombinacija
Čini se da je prije 30 godina bilo jednostavnije. Bila je dovoljna jedna platforma – tiskano izdanje. Događala se tranzicija iz socijalizma u kapitalizam. Znanja je bilo malo i mogli smo biti prosvjetitelji. Jednooki u zemlji slijepaca, ako ćemo malo grublje. Imali smo ideale da će slobodno tržište i privatno vlasništvo nad tvrtkama donijeti blagostanje.
Možda smo kao medijski djelatnici u ovih 30 godina uspjeli igrati prosvjetiteljsku ulogu. Ali nismo uspjeli politiku i opću javnost uvjeriti u nužnost kvalitetne simbioze slobodnog tržišta i pametne države.
Možda smo kao medijski djelatnici u ovih 30 godina uspjeli igrati prosvjetiteljsku ulogu. Ali nismo uspjeli politiku i opću javnost uvjeriti u nužnost kvalitetne simbioze slobodnog tržišta i pametne države. Još se borimo da netko utjecajan shvati važnost izvoza.
A sada se uz nedovršeno staro poslanje nameću nove potrebe. Usred smo digitalne revolucije i nove generacije traže sadržaje koji će im biti korisni za preživljavanje. Često ne shvaćajući da mogu trčati u tehnološkoj utakmici, ali im to neće biti dovoljno uz, kako se to prije 30 godina govorilo, nepromijenjene društveno-ekonomske odnose.
Danas moramo igrati na sve više platformi (tiskano i digitalno izdanje, web-izdanje, socijalne mreže, konferencije, YouTube...). Nekad broj urednika i novinara nije bio problem. Danas potreba tjera na ‘optimiziranje‘.
I na kraju, još jedna razlika između analognog i digitalnog poslovnog novinarstva. Kad bi prije 30 godina neki novinar donio ofrlje napisan tekst, urednik ga je mogao zgužvati i baciti u koš. Danas mu ga delitaš, ali novinar ima verziju na svom kompu. Na sreću, još uvijek ima čitatelja koji znaju prepoznati kvalitetu. Možda trenutačno na webu mogu proći prazne navlakuše, ali vjerujemo da će na kraju pobijediti kombinacija vrhunske digitalne prezentacije i vrhunskog sadržaja.