Zbilo se to sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U republičkoj omladinskoj organizaciji pripremali su neku veliku konferenciju. Jedan stručno-politički radnik (‘strp‘) dobio je zadatak pripremiti materijal za uvodnu točku. Napisao je desetak stranica, ali nadobudni omladinski funkcioneri nisu bili zadovoljni. Naredili su mu da materijal ima bar pedeset stranica. Čovjek je nadrljao pedeset stranica, ali nije mogao izdržati. Na tridesetoj je umetnuo rečenicu: ‘Tko ovaj materijal pročita do ove stranice, plaćam mu pivo!‘ Rasprava prema tome materijalu trajala je više od jedan sat. Nijedan član rukovodstva nije vidio tridesetu stranicu. Samo je jedan nadobudni mladac iz provincije na kraju skupio hrabrost i pred dvjestotinjak sudionika konferencije zatražio pivo.
Tko pročita, ima pivo!
Asocijacija na ovu, danas bi se reklo, urbanu legendu javila se pri pokušaju čitanja materijala od 110 stranica prihvaćenoga na Vladinoj prošlotjednoj sjednici. Naziv mu je ‘Nacionalni program reformi 2019.‘. Tako zbrkan, uglavnom isprazan, nemotivirajući materijal pun općih mjesta zaista je teško čitati. Da danas postoji neki frustrirani, a hrabri stručni suradnik koji je sklapao ovaj uradak, mogao je slobodno na tamo nekoj tridesetoj stranici ubaciti poziv na pivo. Sumnjam da bi se javio netko od, primjerice, zastupnika u Saboru.
Još bi se čitatelj-kroničar nekako i pomirio s takvim materijalom kad bi to bilo samo ispunjavanje obveze prema Europskom semestru. Ali kad je jasno da aktualna hrvatska vlada nema nijedan drugi dokument o ekonomskoj politici, da se zemlja vodi na temelju plošnih polaznih osnova, javlja se veliki strah. I nevjerica da se takav program, utemeljen na zastarjelom trokutu (fiskalna konsolidacija + strukturne reforme + povećanje investicija), uzima kao dovoljno jamstvo budućnosti jedne zemlje.
Teško je ne biti zbunjen čitanjem već prve stranice. Nakon navođenja ‘trokuta uspješnosti‘, već u sljedećem odlomku odjednom drugi trokut: jačanje konkurentnosti gospodarstva + povezivanje obrazovanja s tržištem rada + održivost javnih financija. Koji je trokut onda pravi? Koji je nadređen, koji podređen i zašto? Ali to nije sve. Slijedi finale: ‘Ostvarivanju navedenih ciljeva (nijedan nije brojčano iskazan, nap. a.) doprinijet će provedba 30 mjera ekonomske politike grupiranih u 10 reformskih prioriteta.‘
Mislim da bi već nakon toga mogla ona rečenica: ‘Tko pročita dovde, ima pivo‘. Ali to nije sve. Na šestoj su stranici projekcije rasta BDP-a do 2022. Ako su autori ‘Nacionalnog programa reformi‘ već uvjereni kako je to super kombinacija mjera, očekuje se da predviđaju ubrzavanje rasta BDP-a. Ali ne! Reforme će biti uspješno provedene, a rezultat će biti – usporavanje rasta BDP-a! Projekcija za 2019. je rast od 2,5 posto, a za 2022. samo 2,3 posto.
Rast od dva posto i bez reformi
Pa zašto se onda, ljudi moji, osmišljavaju sve te reforme? Pogotovo jer postoje analize koje kažu da Hrvatska rast od oko dva posto može ostvarivati bez provedbe ikakvih novih mjera. Za onih dodatnih 0,3 posto zaista ne treba maltretirati državni aparat.
Veselo je čitati ‘Nacionalni program reformi‘. U popisu ostvarenog u 2018. u području ‘Plemenite kovine‘ piše, pazite sad, da je ‘smanjena naknada za podnošenje zahtjeva za redovito i izvanredno ovjeravanje vodomjera‘?!
Još jedno veselje u ‘Nacionalnom programu reformi‘ odsutnost je samokritike. Nema tablice koja bi pokazala koje se mjere u proteklih godinu dana nisu ostvarile, a imale su jasno napisane rokove. Navode se (naravno, bez kvantificiranja ušteda) provedene mjere rasterećenja gospodarstva u 2018. Veselo je pročitati da je u području ‘Plemenite kovine‘, pazite sad, ‘smanjena naknada za podnošenje zahtjeva za redovito i izvanredno ovjeravanje vodomjera‘.
Nadam se da sam Liderove čitatelje ipak potaknuo da se počnu uveseljavati čitanjem. Jedan od razloga jest sumnja da su autori i htjeli napraviti materijal koji odbija od čitanja. Ali pretjerali su, pa je zapravo zanimljiv. Primjera radi, u odjeljku o reformi pravosuđa nema ni riječi o problemu korupcije. U odjeljku o investicijama ne iznosi se stajalište o tome kako se odnositi prema investicijama iza kojih stoje geoosvajačke težnje nekih zemalja (njemačka vlada već je promislila i počinje reforme nove generacije, a ne ove naše iz prošlog stoljeća). Ima li nešto pozitivno vezano uz ovaj program reformi? Ima! Prije dvije godine prihvaćen je 27. travnja, prošle godine 26. travnja, a ove godine već 18. travnja. Nastavi li se tim tempom, otprilike 2035. dobit ćemo kakav-takav plan rada državnog aparata, u vrijeme kad se u biznisu najkasnije donose planovi za tekuću godinu. Početkom godine, dakle. A ne sredinom travnja.