Misterij betlehemske zvijezde

Dok u predbožićno vrijeme kitimo bor i na vrh mu stavljamo zvijezdu repaticu malo tko razmišlja o simbolici tog ukrasa nadahnutog betlehemskom zvijezdom koja je pokazala put trojici mudraca dok su se išli pokloniti Isusu, novorođenom kralju Židova. Je li riječ doista o betlehemskoj zvijezdi ili je sve to samo legenda utkana u Novi zavjet, kako bi što mističnije bio prikazan dolazak Spasitelja, i danas zanima znanstvenike. Kao i to jesu li sveta tri kralja, odnosno mudraci Baltazar, Melkior i Gašpar doista doživjeli mistično viđenje ili su tijekom njihova putovanja u Betlehem možda imali stvarni, ali izvanredni, teško shvatljivi astronomski doživljaj?

Što se stvarno dogodilo prije više od dva tisućljeća zanima mnoge znanstvenike astronome i astrofizičare, koji pokušavaju promatranjem galaktika i zbivanja u svemiru razotkriti fenomen betlehemske zvijezde. No unatoč raznim tvrdnjama još nisu ni blizu tome iako su neki uvjereni da je ta zvijezda doista postojala.

Evanđelje po Mateju

U Evanđelju po Mateju (Mt 2, 1-13) u Novom zavjetu stoji da se zvijezda repatica pojavila na istoku i kretala po noćnom nebu poput putokaza mudracima, a stala je iznad mjesta gdje je boravio Isus te tako dovela sveta tri kralja do njega. Pojava te zvijezde proročki je najavljena u Starom zavjetu, ali danas, dvije tisuće godina kasnije nije jednostavno ni na temelju Biblije odgonetnuti što se točno u to vrijeme zbivalo jer znanstvenici ističu da u tekstu ima neslaganja s povijesnim činjenicama. No bilo čudo, paranormalni događaj bila stvarnost, unatoč vremenskom odmaku i manjku činjenica, uvijek će se naći neki znanstvenik koji će pokušati definirati što se točno u tom trenutku dogodilo.

Znanstvenici tvrde da se zvijezde na noćnom nebu ne kreću, tako da se ni betlehemska zvijezda nije mogla kretati osim ako doista nije bila riječ o paranormalnoj pojavi jer se Zemlja kreće, a s njom i nebeska tijela, odnosno vide se u različitim pozicijama ovisno o poziciji Zemlje. Prema navodu iz Biblije, mudraci su slijedili zvijezdu koja se kretala od istoka prema zapadu, a neka istraživanja tvrde da su sveta tri kralja bili astrolozi iz Perzije te je zvijezda vodilja za njih imala astrološki značaj.

Znanstvenici su ponudili nekoliko objašnjenja o kakvoj je zvijezdi riječ. Jedno od njih je da bi ta sjajna betlehemska zvijezda mogla biti supernova, koja je ulaskom u novu fazu života eksplodirala oslobađajući vrlo jaku svjetlost zbog koje su je uočili mudraci, sveta tri kralja ili astrolozi ovisno o tome kako ih tko doživljava. Britanski astronom David H. Clark je sa svojim suradnicima proučavao taj fenomen i o tome objavio rad u časopisu The Quarterly Journal of Royal Astronomical Society još 1996., u kojem tvrdi da se eksplozija supernove dogodila u zviježđu Jarca prije Krista.

Druga znanstvena tvrdnja

Druga znanstvena tvrdnja je da je riječ o kometu, zvijezdi repatici, čija pojava astrolozima ne bi promakla jer ima prividan pokret u odnosu na ostale zvijezde, a ovisno o njezinoj putanji, moglo bi se činiti i da stoji mirno na nebu. Znanstvenici pretpostavljaju da se moglo raditi i o Halleyjevu kometu, prvome kometu prepoznatom kao stalnim postavom Sunčeva sustava, a koji je putem kojim je putovala betlehemska zvijezda prošao dvanaest godina prije Isusova rođenja. No prema znanstvenicima nije utvrđena točna godina Isusova rođenja, iako se uzima nulta kojom počinje nova era, te smatraju da je rođen od sedam do dvije godine ranije nego što je prihvaćeno.

Ima još simbolike u pojavi betlehemske zvijezde; jedna je vjerovanje da njezina pojava najavljuje negativne promjene, što je u suprotnosti s likom i djelom Isusa Krista.

I Kinezi su se bavili tim fenomenom, ali samo s astrološkog aspekta i u njihovim starim astronomskim spisima stoji da su se u vrijeme oko rođenja Isusa Krista na nebu pojavile dvije zvijezde intenzivnog sjaja. Jedna od njih bila je u blizini Jarca, a druga u blizini Altaira u zviježđu Aquilu. Ima znanstvenika koji tvrde da su za sve ‘krivi‘ izvanzemaljci, koji su već tad pohodili Zemlju u svijetleće plutajućim NLO-ima koje su mudraci doživjeli kao zvijezdu vodilju. Jedan od istraživača fenomena betlehemske zvijezde bio je i Martin Gardner, američki matematičar, pisac koji se bavio znanstvenim skepticizmom, mikromagijom, filozofijom i religijom, koji je napisao da je priča o betlehemskoj zvijezdi mit sličan mnogim legendama o čudesnom izgledu zvijezda koje su najavile velike događaje poput rođenja Cezara, Pitagore, Krišne te ostalih božanstava i povijesnih ličnosti.

Astronom Johannes Kepler, njemački matematičar, astronom i astrolog koji je živio u 17. stoljeću i otkrio elipsasto gibanje planeta u Sunčevu sustavu, tvrdio je da je betlehemska zvijezda bila spoj planeta Jupitera i Saturna. A astronom John Mosley, koji je trideset godina bio voditelj zvjezdarnice Griffith u Los Angelesu, autor velikog broja knjiga među kojima je ‘Božićna zvijezda‘ (‘The Christmas Star‘), tvrdi da je betlehemska zvijezda bila rijetka serija povoljnih planetarnih položaja koja se dogodila prije Krista te da je ta ‘predstava‘ počela kad se Venera nalazila na istočnom nebu vrlo blizu Saturnu.

Američki astrofizičar

Američki astrofizičar Michael Molnar, neovisni istraživač i sveučilišni profesor, vjeruje da je razotkrio postojanje betlehemske zvijezde proučavajući rimski novčić na kojem se nalazi astrološki znak Jupitera. Molnar tvrdi da je riječ o Jupiteru, koji je bio ‘kraljevska‘ zvijezda i posebno moćan dok je bio u korelaciji s Mjesecom. Na Molnarovu stranu stao je i astronom Bradley Schaefer, s američkog Sveučilišta Louisiana, tvrdeći da se betlehemska zvijezda treba proučavati kao astrološki, a ne astronomski fenomen.

Što god je bila betlehemska zvijezda i je li uopće bila, posve će biti nevažno u vrijeme blagdana kad će njezina svjetlucava imitacija na vrhu bora svjedočiti o tradiciji i običajima čije su postojanje pokušali ukinuti razni sustavi od prosvjetiteljstva nadalje, ali im je odoljela.