Koliko je Europska komisija bila u pravu kada je jedna od bitnih prilagodbi na kojima je i inzistirala kod ulaska Hrvatske u EU bila brodogradnja postalo je vidljivo tek sada. Godinama se zna za probleme koji su se odnosili na cijelu djelatnost, a ne samo na pokoje brodogradilište. Sve je to iziskivalo ogroman novac. Slično je bilo viđeno i u drugim zemljama. I kod njih je bilo skupo i bolno te je gotovo uvijek završavalo radikalnim mjerama. Svaki pokušaj da se učini nešto mimo tržišnih pravila svuda je samo povećavao cijenu prilagodbe i pojačavao socijalne tenzije.
>>>Pejnović: Online očitanje komunalne potrošnje treba što prije zamijeniti poštare
Srećom, u Hrvatskoj sada nije u problemu svako brodogradilište i ekonomska kriza ne potresa cijelo društvo. Prije pet godina Hrvatska je bila u mnogo težoj situaciji i restrukturiranje je obavljeno s mnogo muka. Četiri manja poduzeća iz sastava 3. maja bila su prodana ili likvidirana, a s obzirom na to da je Uljanik poslovao najbolje u branši, u sastav njegove grupacije ušao je 3. maj.
Agrokorov je vlasnik ostao bez imovine, a investitori iz svijeta bukvalno su ulili milijarde u Agrokor i ni trena nije nedostajalo posla. Svi ti elementi nedostaju u Uljaniku, koji nema ni ugovora, ni investitora, ni bankara, ni imovine koju bi mogao založiti. Ima samo radnike i politiku
Što se dogodilo? Očito kola su se slomila u Puli. Poslovodstvo, ali i šire rukovođenje nisu se pokazali dorasli novoj situaciji i za to i poslovodstvo, lokalno rukovodstvo i Ministarstvo moraju odgovarati. Jer, za probleme se znalo. Pa HNS je u svim izbornim kampanjama mahao brodogradnjom kao svojim stranačkim uspjehom koji nije htio dijeliti s SDP-om. Na kraju je s tim ‘uspjehom‘ ušao i o ovu vladu, ali ozbiljnijeg rada nakon toga jednostavno nije bilo.
Problem riješiti tržišno
Ako je brodogradnja tržišna djelatnost, a to je neosporno, onda i rješenja problema trebaju biti tržišna. Izgleda da s time nismo baš na čistu. Svojedobno je Hrvatska poštanska banka bila devastirana i kao i 3. maj nije je htjela nijedna banka. Europska pravila bila su rigorozna. Izloženost banke Agrokoru trebalo je prepoloviti. Nije bilo lako ‘naći drugog posla‘, ali u restrukturiranju je to uspjelo. Cijeli posao obavljen je prema tada nametnutima tržišnim pravilima. Osigurana su potrebna ulaganja iz privatnog sektora i države tj. ono što sada treba i Uljaniku.
>>>Mladen Pejnović: Kameno doba nije završilo zbog manjka kamena. Slično će završiti i naftna era
U Uljaniku kao da su se prepustili nadi da će se stvari već nekako riješiti. Previše je tamo onih koji su kumovali situaciji. U toj dojučerašnjoj istarskoj perjanici s bitnim utjecajem lokalne politike radnici su veliki dioničari, a na putu su da izgube i radna mjesta i imovinu, poslovnim bankama ne pada na pamet da se bave proizvodnjom, a razvojna banka nije razvila odgovarajući sustav praćenja tako velikih projekata izvoza. Kako god rješavali problem bit će jako bolno. Svi gledaju u Zagreb. A u Puli, u Rijeci i u obje županije – muk. Mnogi misle da bi najbolje bilo napisati novi zakon i stvoriti nove osnove, ali kako?
Državna tijela zadužena za imovinu bave se uglavnom nekretninama. Zar su u njima zaboravili da je više od trećine zaposlenih u poduzećima u državnom sektoru? Napuštanje pravila da regulativne i upravljačke funkcije moraju biti razdvojene hrvatski će građani tek platiti. Takav gubitak kontrole nad situacijom Vlada si nije smjela dopustiti
Agrokorov je vlasnik pritom ostao bez imovine, a investitori iz svijeta bukvalno su ulili milijarde u Agrokor i ni trena nije nedostajalo posla. Svi ti elementi nedostaju u Uljaniku, koji nema ni ugovora, ni investitora, ni bankara, ni imovine koju bi mogao založiti. Samo radnike i politiku.
Sve više državnih gubitaša
Nitko se nije potrudio odgovoriti što se dogodilo. Spominje se kriza svjetske brodogradnje. No globalna ekonomija je u rastu, ali Petrokemija, Croatia Airlines, Imunološki, LNG i još neka državna poduzeća na polugodišnjim izvješćima bilježe gubitke, što prethodnih godina nije bio slučaj.
Riječ je o ozbiljnom Vladinom odustajanju od europskog ili OECD principa prema kojem je svetogrđe objedinjavati regulatorske i upravljačke funkcije u istom tijelu ili, još točnije, u rukama istih ljudi. Pa odatle i želja za pisanjem novog zakona za svaki novi problem. Državna tijela zadužena za imovinu bave se uglavnom nekretninama. Zar su u njima zaboravili da su najveći pojedinačni dioničar u Uljaniku? Da je ukupno više od trećine zaposlenih u poduzećima u državnom sektoru i da su ta poduzeća najvažniji socijalni faktor u državi? Napuštanje pravila da regulativne i upravljačke funkcije moraju biti razdvojene hrvatski će građani tek platiti. Takav gubitak kontrole nad situacijom Vlada si nije smjela dopustiti.
>>>Orešković rasterećivao proračunski balon, a Plenković ga pumpa
Naravno da nas impresioniraju suze pet tisuća ljudi, ali nas ne impresionira besmisleni trošak koji plaća milijun i više ljudi koji plaćaju državu. Socijalni pritisak je strašan i teško je pritom donositi odluke. Što učiniti? Postupiti prema zakonu jer su ti postupci bili izvjesni kada se stvarala ova situacija. Neće Vlada valjda još jednom rušiti pravila svoje države. Razlika u usporedbi s Agrokorom je ogromna. Za Agrokor je bilo i sada ima dovoljno zainteresiranih. Za Uljanik ih nema. Samo politika i radnici.
Pratite nas na društvenim mrežama [mks_social icon="facebook" size="48" style="square" url="https://www.facebook.com/lider10media/" target="_blank"][mks_social icon="linkedin" size="48" style="square" url="https://www.linkedin.com/company/lider-press-dd/" target="_blank"][mks_social icon="twitter" size="48" style="square" url="https://twitter.com/lider_press" target="_blank"][mks_social icon="instagram" size="48" style="square" url="https://www.instagram.com/lider.media/" target="_blank"]