Osim psihičkog i fizičkog zamora, posao vozača kamiona karakteriziraju stalna izbivanja od kuće, a tu su i nerijetke kolone na granicama i autocestama. Transportnoj industriji u SAD-u nedostaje oko 50 tisuća vozača prema procjeni Boba Costella, glavnog ekonomista Američke transportne udruge (ATA). Manjak vozača naveden je kao najveći problem u godišnjem istraživanju Američkog prijevozničkog instituta, objavljenog krajem prošle godine, piše MSN.
Jače gospodarstvo znači veću potrebu za tegljačima, kao i sve veći broj umirovljenih vozača kamiona. Prosječna starost vozača u SAD-u je 49 godina, dok je prosječna starost radnika na razini cjelokupne radne snage 42 godine. Tome u prilog ne ide ni razvoj tehnologije autonomnih kamiona jer malo tko se želi školovati za umiruću struku.
>>>Pravda za sve: Autoprijevoznici ne žele plaćati prekršaje svojih vozača
Ipak, to je uzrokovalo i rast plaća ove profesije. Medijalna plaća vozača kamiona u SAD-u tako iznosi oko 53 tisuće dolara, navedeno je u istraživanju što iznosi porast od oko 7 tisuća dolara u odnosu na istraživanje provedeno prije 5 godina, odnosno za oko 4 tisuće kada se iznos korigira za inflaciju.
Vozačima koji rade za privatne flote kompanija kao što su Pepsi i Walmart, medijalna plaća narasla je u tih pet godina na 86 tisuća dolara sa 73 tisuće.
Problem manjka radnika dodatno su pogoršale nedavne regulatorne izmjene, a manjak odmorišta također je jedan od razloga. Savezni propisi zahtijevaju od vozača kamiona da se pridržavaju četiri različita propisa vezanih uz radno vrijeme. Prvi ograničava vozače da rade maksimalno 70 sati u razdoblju od osam dana, drugi ih ograničava da rade 14 sati neprekidno, jer bez obzira i ako vozač napravi pauzu i odspava to se vrijeme svejedno računa kao radni sati. Tu su još i pravila koja nalažu da u tih 14 maksimalnih radnih sati smiju voziti njih 11, a posljednje pravilo kaže da svakih osam sati moraju imati odmor od najmanje 30 minuta.
Elektronski dnevnici
Od 1. travnja svi vozači kamiona umjesto ručnog vođenja evidencije svoje radne sate morali su početi pratiti elektronskim dnevnicima. Iako nekim vozačima ova promjena nije teško pala, znatnom broju njih ovo je uzrokovalo velik trošak nabave opreme. Osim toga, elektroničkom evidencijom strogo se pazi na ograničenja radnih sati stoga vozači na prijeđenih 80 kilometara na sat zarade oko 220 dolara, dok je prema tradicionalnoj evidenciji zarada iznosila oko 300 dolara, navodi Theodore Prince, operativni direktor prijevozničke kompanije Tiger Cool Express.
Čak i kada bi se njihova plaća povećala na 55 centi za prijeđenih 1,6 kilometara, dodaje Prince, troškovi plaća bili bi preveliki zbog čega bi kombinacija željeznice i kamiona bila znatno isplativija od samog kamionskog prijevoza.
>>>‘Bespilotni’ kamioni premijerno se provozali singapurskim cestama
Velik problem vozačima je i vrijeme potrošeno prilikom traženja odmorišta, čak i za kraći odmor od 30 minuta. Što je više kamiona na autocestama, to je teže pronaći parkirališta što vozačima znači manju zaradu jer osim što potražnja za slobodnim odmorištem nerijetko traje i po sat vremena što ne ulazi u maksimalnih 11 sati koliko smiju voziti, a osim toga tijekom tih sat vremena troše i gorivo koje čini trećinu troškova poslovanja.
Nedostatak usluga
Kratkoročno, informacijska tehnologija poput aplikacija i LED prometnih znakova koji pokazuju postoji li slobodno mjesto na odmorištu može pomoći pri rješavanju ovog problema. Iako će to vozačima uštedjeti vrijeme potrošeno na potragu za parkingom, neće stvoriti dodatna parkirna mjesta. Osim dodatnog parkinga problem na odmorištima je i nedostatak dodatnih usluga.
>>>VIDEO: Uber želi dominaciju u prijevozu tereta autonomnim kamionima
Vozači na odmorišta ne mogu ništa drugo osim parkirati kamion. Na njima većinom ne postoje ugostiteljski objekti i benzinske pumpe, a isto tako ne postoje strujni prekidači koji bi osiguravali rad klime ili grijanja u kamionu tokom noći zbog čega vozači moraju držati uključene motore.
Više parkirnih mjesta i povećanje njihove kvalitete značilo bi bolju produktivnost voznih sati, manje troškove goriva, manje zagađenje zraka, te u konačnici veću zaradu vozačima. Za rješavanje problema manjka vozača bolji uvjeti na odmorištima značili bi i više zainteresiranih radnika u ovom sektoru.