Aktualni podaci o trendu masovnog iseljavanja najkvalitetnijeg dijela hrvatskog radno aktivnog stanovništva, brojnih profesija, danas je najvažnije socio-ekonomsko pitanje. Nastavak oporavka domaćega gospodarstva, odnosno ostvarivanja visokih stopa rasta (4-5 posto) kakve ne samo što su nužne nego su i moguće, nije zamisliv bez ljudskog kapitala. Ovakav trend potpuno je očekivan. Više od dva desetljeća potpuno zatvoreno hrvatsko tržište, pa tako i tržište rada, nakon ulaska u članstvo EU velikom brzinom konvergira susjednim europskim tržištima.
>>>Novotny: Hrvatska unatoč rastu ulazi u razdoblje sekularne stagnacije
Mala i srednja poduzeća, uz relativno nisku razinu ulaganja, uspješno se integriraju u nabavne lance zapadnoeuropske industrije. Glavni potencijal ovih poduzeća donedavno je zapravo bio jedino ljudski potencijal – kvalitetna i relativno jeftina radna snaga. Većina izvoznika svoju tržišnu poziciju na integriranom tržištu EU ne temelji na inovativnim i skupim proizvodima koje su sami razvili, već na uslugama proizvodnje. Takav poslovni model prevladava u svim segmentima izvoznog sektora uz samo jedan izuzetak: jedino je domaća farmaceutska industrija globalno konkurentna. Izvoznim poduzećima koja su oslonjena na proizvodne usluge manjak kvalitetnih i jeftinih radnika već sada postaje najvažnija zapreka njihovu rastu.
Ako se ne počnu stvarati radna mjesta izvan turističkog i javnog sektora, rast neće biti dovoljno snažan za povećavanje nacionalnog bogatstva i sveopćeg blagostanja, pa će se najvredniji kapital, ljudski, nastaviti iseljavati.
Turističke neravnoteže
I turistički sektor raste, ali temelji se isključivo na položajnoj renti te izrazito kapitalno intenzivnim investicijama. Snažna ulaganja u tom sektoru, koja se trenutačno događaju, osim pozitivnih učinaka izazivaju brojne makroekonomske neravnoteže (od prelijevanja radne snage iz istočnih dijelova zemlje do napuhivanja balona cijena materijalne imovine u primorskim dijelovima zemlje). Ovogodišnja turistička sezona također je pokazala manjak jednoga važnog razvojnog resursa – ljudskog kapitala. Ipak, izraziti trend iseljavanja vidljiv je na sjeveru i istoku Hrvatske, u onim županijama u kojima je proteklih desetak godina nestalo više od stotinjak tisuća radnih mjesta. Pretežno u industrijskom sektoru. Dakle, ako se idućih godina ne počnu stvarati radna mjesta izvan turističkog sektora, koji će zahvaljujući egzogenim utjecajima nastaviti rasti (ali daleko ispod realnog potencijala), odnosno izvan javnog sektora (koji se sljedećih godina nužno mora ispuhati), rast neće biti dovoljno snažan za povećavanje nacionalnog bogatstva i sveopćeg blagostanja. Izostane li ekonomski rast i povećavanje individualnog blagostanja, danas je valjda to svima jasno, pa čak i notorno neučinkovitoj političkoj eliti, ljudski kapital nastavit će se iseljavati.
Nestanak radnih mjesta
Investicije su potrebne u svim gospodarskim granama, ali to ne mogu biti one infrastrukturne, kojih je ionako previše. Ulaganja danas moraju biti usmjerena u inovacije, tehnologije i razvoj ljudskih potencijala, u inovativna mala i srednja poduzeća.
Integracija hrvatskog s europskim tržištem rada brža je i intenzivnija od slučajeva ostalih zemalja koje su u prošlom desetljeću postale punopravne članice EU. Na tržištima rada u Sloveniji, Češkoj i Slovačkoj, koje su geografski vrlo bliske najrazvijenijim regijama Zapadne Europe, zahvaljujući vrlo visokim stopama rasta i ravnomjernom regionalnom razvoju na svojim područjima otvarala su se brojna dobro plaćena radna mjesta. Iz tih se zemalja ljudski potencijal ne iseljava, već upravo suprotno – postaju mjestom poželjnim za život. Brojna kvalitetna radna mjesta u Hrvatskoj nestajala su u tradicionalnim poduzećima. Danas nestaju u modernijim industrijama, primjerice u financijskim uslugama (paradigmu ovog sektora radikalno mijenjaju digitalne tehnologije) ili IT-u (koji u Hrvatskoj boluje od manjka kreativnosti – pogledajmo IT poduzeća u baltičkim zemljama).
>>>Opinion: Agrokorov pad kraj je tranzicije pod okriljem političke ekonomije
Kreatori javnih politika tako su suočeni s problemom ubrzanog uništavanja ljudskog kapitala (najvrednijeg kojim neka zemlja može raspolagati u 21. stoljeću), problemom koji vjerojatno nisu očekivali i na koji nemaju pripremljen odgovor. Val iseljavanja mlađih ljudi, od vozača kamiona do liječnika, može se zaustaviti samo novim valom snažnih investicija i stvaranjem sofisticiranih i visoko-plaćenih radnih mjesta. To ne mogu biti infrastrukturne investicije kojih je ionako previše. Investicije su potrebne u svim gospodarskim granama.
>>>Novotny: Kako iskoristiti državno vlasništvo od 27 mlrd. eura u tvrtkama
Ulaganja, međutim, danas moraju biti usmjerena u inovacije, tehnologije i razvoj ljudskih potencijala, dakle ne više u fizičku imovinu (također ne samo u hotele i apartmane). Potrebna su ulaganja u kapacitete za proizvodnju visokovrijednih proizvoda i usluga. Rast produktivnosti jedino jamči povećavanje plaća i ostanak kvalitetnog kadra. Potrebno je, dakle, djelovati na strani ponude, a ne na strani potražnje kao do sada. Javne se politike moraju osloboditi pogleda u prošlost i svoje djelovanje u kratkom roku usmjeriti prema jačanju ponude – dakle investicijama u malim i srednjim poduzećima. Pri tome jedini instrumenti poticanja ulaganja ne mogu biti nepovratni europski fondovi.