Premda napisan sad već daleke 1949., posljednjih se mjeseci naveliko citira, a i nabavlja kultni roman Georgea Orwella – ‘1984.‘. Prema podacima koje je svjetskim medijima dostavio Amazon, Orwellova se distopija nakon poznate izjave Trumpove savjetnice Kellyanne Conway da ona ne iznosi laži, nego alternativne činjenice, popela na peto mjesto najprodavanijih romana. Nažalost, nije samo taj ‘novogovor‘ i ‘dvosmisao‘ jedina stvar koja Zemljane podsjeća na život u totalitarnom sustavu imaginarne Oceanije, supersile u kojoj životari državni službenik i glavni junak Winston. Orwell u svoj roman upisuje proročanske rečenice, opisuje život pod vječnom kontrolom države (Velikog Brata), lišen svakog užitka, emocija, ali i smisla.
>>> ‘Alternativne činjenice’ Trumpove savjetnice rasprodale Orwellovu 1984
I hrana je metafora
Veliki pisac ‘1984.‘ bavio se i engleskom kuhinjom, i to kao njezin kritičar. Za njega je ona bila priprosta, teška i pomalo barbarska. Sa slašću je pisao samo o pecivima, biskvitu, kruhu i pitama.
U tako besmislenoj i sivoj stvarnosti ni hrana nema okusa i mirisa. Kava samo bojom podsjeća na topli, mirisni napitak koji se ispijao u neka davna, bolja doba, a sintetički okus džina Pobjeda, u kojemu uživa Winston, s ‘današnjim‘ džinom dijeli samo naziv. Osim što je Orwellu hrana poslužila kao jedna od metafora kojima je čitateljima romana dočarao život u Oceaniji, njome se bavio i u nekim drugim knjigama, ali i esejima posvećenima hrani poput ‘In Defence of English Ccookery‘ (‘U obranu engleske kuhinje‘) ili ‘British Cookery‘. U potonjem eseju Orwell o britanskoj kuhinji nije govorio u superlativima. Naprotiv, za njega je ona ‘kad bih generalizirao, bila priprosta, teška i pomalo barbarska‘. Književnik dalje navodi kako gost u njegovoj domovini ne stječe pravi dojam o britanskoj kuhinji jedući u hotelima i restoranima gdje je hrana nedvojbeno loša (jeftini restorani) ili imitacija francuske (luksuzni restorani). Prema njemu, najbolja jela serviraju se i kuhaju u srednjostaleškim i radničkim kućanstvima koja s hranom ne eksperimentiraju, nego se drže provjereno dobre tradicije i dostupnih namirnica.
>>> Prosvjed protiv Trumpa projekcijama filma ‘1984’ po Orwellovu predlošku
Uza šalicu čaja
Naravno, ni ta kuhinja nije bez nedostataka. Orwell bez dlake na jeziku kritizira pretjerano dodavanje životinjskih masnoća u jela, nesposobnost da se povrće skuha tako da mu se zadrži okus (sklonost prekuhavanju) i nevjerojatan ‘talent‘ da se namirnice pretvore u kašu. Ipak, kad je riječ o engleskim specijalitetima, ponajviše pecivima, biskvitu, kruhu i pitama, ne štedi komplimente. U esejima često izdvaja sočne božićne biskvite oplemenjene mirisnim začinima i suhim voćem, ‘treacle tart‘ ili pitu sa šećernim sirupom, škotski ‘shortbread‘ ili kekse s maslacem, ali i ‘scones‘. O njima piše sa slašću, pa tako navodi da je tople, netom pečene ‘sconese‘ idealno servirati uza šalicu popodnevnog čaja, i to namazane finim domaćim džemom ili maslacem.
Scones (engleska peciva)
Sastojci:
350 g glatkog brašna 100 g šećera 5 žlica praška za pecivo ½ žličice soli 170 g maslaca omekšalog na sobnoj temperaturi 240 ml mlijeka 1 jaje
Zagrijte pećnicu na 200 °C i maslacem namastite papir za pečenje. Pomiješajte brašno s praškom za pecivo i prstohvatom soli. Prosijte kako bi se dobro promiješalo. U posebnoj zdjeli pomiješajte mlijeko i jaje. Utrljajte maslac u prosijano brašno, dodajte šećer i sol, a zatim smjesu mlijeka i jaja. Pobrašnite ruke i mijesite smjesu dok ne dobijete mekano tijesto. Na pobrašnjenoj podlozi valjkom izvaljajte tijesto na otprilike centimetar debljine. Čašom ili rezačem za kolače izrežite tijesto na krugove promjera od četiri do pet centimetara. Tijesto premažite mlijekom i pecite dok ne dobije zlatnožutu boju (oko 15 minuta). Poslužite s džemom i slatkim vrhnjem ili samo pospite šećerom u prahu.
