Fenomen nepostojeće inflacije usprkos uzlaznoj fazi u posljednje vrijeme dobio je društvo u obliku nekoliko novih promjena u načinu na koji tržišna ekonomija funkcionira.
Osim s tvrdoglavo odsutnom inflacijom i navodnom smrti famozne Phillipsove krivulje (odnos između cikličke nezaposlenosti i inflacije), svijet je odnedavno suočen i s rekordnim udjelom obveznica s negativnim prinosom, neuobičajenim prodorom središnjih banaka u svakodnevnu ekonomiju, ali i općim povlačenjem vrijednosti ugrađenih u temelj tržišne ekonomije kao što je slobodan protok kapitala, robe, usluga i ljudi.
Iako se možda čini da ne postoji jasna veza između ovih promjena, razvrstavanje uzroka i posljedica zapravo nije teško.
Postoji načelni uzročno-posljedični lanac u kojem politika i središnje banke stoje s jedne strane, a ekonomske anomalije s druge. S jedne strane središnje banke pokušavaju svim silama održati uzlazni trend, a s druge strane počeo se stvarati vrlo opasan politički kontekst sa sasvim suprotnim učinkom na globalno gospodarstvo.
Taj koktel država, koje aktivno počinju destabilizirati globalnu ekonomiju dokazano destruktivnim doktrinama, i središnjih banaka, koje je pokušavaju održati iznad vode, očito stvara određena odstupanja od uobičajene ekonomske logike, no pitanje je koliko se to može nastaviti i hoće li se neka od tih odstupanja pod pritiskom okolnosti i iscrpljivanjem središnjih banaka početi vraćati u svoj kalup.
Tema ekonomskih anomalija detaljno je analizirana u novom broju Lidera. Čitajte sve o tome od srijede u digitalnom, a od četvrtka i u tiskanom izdanju.