Ove nedjelje ujutro vozio sam se u automobilu sa Slovencem koji godinama ljetuje na Jadranu. Nisam tad obratio pozornost da s njegova CD-a pjeva Oliver Dragojević. To je normalno u svakom automobilu na ovim prostorima, bez obzira na to što je moj prijatelj veliki slovenski domoljub, pa i u Hrvatskoj pije samo slovenska vina.
No Oliver ne poznaje granice. Tad još nije bila objavljena tužna vijest, za koju smo znali da je neizbježna, ali smo se nadali još kojoj odgodi ‘odozgo‘.
>>>Napustio nas omiljeni baršun hrvatske estrade Oliver Dragojević
S Oliverovim hitovima – koji i ovih dana, više nego ikad, odzvanjaju istarskim vikendaškim naseljem – proveo sam cijelu mladost, bogami i ostario, a da toga nisam ni (bio) svjestan.
Prisjećam se kako sam se još kao srednjoškolac muvao po koprivničkoj sportskoj dvorani dok se Oliver pripremao za koncert. Bilo je to prije četrdesetak godina. U jednom je trenutku sam izašao na pozornicu, sjeo za klavijature i počeo se upjevavati. Ubrzo je to postao pravi doživljaj. Pet čistačica i nas nekoliko slučajnih namjernika svjedočili smo tog poslijepodneva ponajboljem rock-koncertu u životu. Nakon polusatnih rock-standarda u neponovljivoj interpretaciji poklonio se svim prisutnima, baš kao da je pjevao pred punom dvoranom.
>>>Cijeli Split grandiozno je ispratio ‘dušu Hrvatske’ Olivera
Takvom izvođaču, koji je postao važniji od svih velikih autora koji su pisali stihove i skladali za njega, možemo se svi samo pokloniti.