Parafrazirajući hrvatskog poduzetnika koji kaže da je čuvši kako država namjerava preuzeti kontrolni paket u Ini žurno odlučio o prodaji svojih dionica (dakako, po što je moguće višoj cijeni!), dajem kratki osvrt na, samo dio, mogućih argumenata zašto dijelim njegov strah i nepovjerenje u ispravnost takve Vladine odluke.
1. Politička odluka
Premijer je na Badnjak odlučno rekao da je donesena politička (a ne ekonomski argumentirana) odluka. Odatle proizlazi permutacija strahova apologeta ekonomske razboritosti.
2. Dajte nam novac, a mi ćemo upravljati!
Privatizacija dijela HEP-a u kojem bi država zadržala izravan utjecaj na operativno upravljanje ponovno upućuje na uzorak ‘prodali bismo i uzeli novac privatnim ulagačima, ali ne bismo htjeli da utječu na poslovanje‘. Mislim da napokon trebamo prihvatiti logiku da nije pošteno tražiti ovce i novce. Vjerojatno ćete dobiti protuargument da će u tome sudjelovati obvezni mirovinski fondovi – ali i to je privatni novac nas koji uplaćujemo u drugi stup koji bi pod pritiskom politike mogao biti natjeran ‘pomoći‘ provedbi zamišljene operacije. To su deseci milijardi kuna privatnog novca.
3. Nepripremljenost
Ministrica gospodarstva kaže ‘kako je transakcija kompleksna i zahtjevna te da je prerano govoriti o konkretnoj provedbi‘, a premijer dva dana poslije kaže da je to ‘najbolji od svih modela‘.
4. Ograničeni utjecaj na tržište
Ulaskom države u Inino vlasništvo neće se moći utjecati na tržište. Jedan od bivših premijera tvrdio je da gorivo neće premašiti osam kuna po litri jer će država intervenirati. Svi znamo koliko je gorivo stajalo, a i gdje je završio premijer.
5. Preplaćivanje vlasničkog paketa
Zagovornici transakcije govore kako će Ininom akvizicijom Hrvatska dobiti nadzor nad strateškom energetskom tvrtkom. Doduše, nisu rekli da nadzor nad bilo čim dolazi uz određenu (nerijetko previsoku) cijenu. Kombinacija kratkotrajne političke moći ljudi od kojih većina za dvije do tri godine neće biti na političkoj sceni (vjerojatno sam dao predug rok!) i populizma dobar je put u preplaćivanje Molova vlasničkog paketa.
6. Neučinkovitost i loše investicije
Preuzimanjem većinskog vlasništva u Ini očekujem smanjenje učinkovitosti, mnogo uhljebljivanja, mijenjanje uprava s promjenama vlasti, ulazak u loša ulaganja, dominantne sindikate, ali i tržišnu cijenu goriva! Naime, ako se i bude umjetno održavala na socijalnoj razini, platit ćemo to tako što ćemo izdvajati više poreze jer će Inu trebati cijelo vrijeme ‘sanirati i restrukturirati‘. Ne zavaravajmo se, uvijek se plati tržišna cijena – direktno ili indirektno!
7. Kontrola propisima
Država ne treba biti vlasnica da bi utjecala na tvrtkino poslovanje. Dobar je primjer poseban porez na telekomunikacijske operatore koji je nametnula 2009. kako bi popunila proračunske rupe. Donošenje propisa mnogo je jefitnije od kupnje dionica. Naposljetku, aktualni premijer sâm je rekao kako vjeruje da se ‘zakonskim propisima može regulirati i osigurati adekvatna razina upravljačkih prava u ključnim strateškim energetskim tvrtkama‘. Dakle, država ima regulatornu palicu i može udariti po bilo kojoj tvrtki u Hrvatskoj a da ne mora biti njihova (su)vlasnica.
8. ‘Strateška‘ tvrtka
Najčešće ono što političari smatraju strateškom tvrtka postane problematičnim ili izrazito neefikasnim biznisom (Petrokemija, brodogradilišta, poljopriveda, Hrvatske šume, HAC, donedavno Podravka, HPB itd). Iako se premijer hvali HEP-om (što ne iznenađuje prije javne ponude dionica!), neka ga usporedi sa sličnim tvrtkama u Europi pa ćemo vidjeti koliko je efikasan. U biti, država treba reducirati vlasništvo u svemu što ima konkurenciju u privatnom sektoru, a upravljanje jedinstvenim resursima maksimalno privatizirati. Procjenu koji je biznis dobar i ‘strateški ima smisla‘ neka ostavi privatnoj inicijativi.
9. Interes partikularnih skupina
Uz političke populiste i ljude koji se vide u menadžerskim strukturama državne Ine skupina koja će omastiti brk potencijalni su savjetnici u transakcijskom procesu poput investicijskih bankara i pravnika. Savjetovanje se ovdje neće baviti pitanjem ima li transakcija smisla, nego samo kako je provesti. Blago investicijskim bankarima koji će imati taj mandat i lijepo zaraditi!
U nadi da će biti dovoljno apostola zdravog ekonomskog razuma, odnosno pokušaja uvođenja ravnoteže neargumentiranoj demagogiji, ekonomskim floskulama i prekonoćnim zaključcima o bitnim državnim strateškim ulaganjima korisnima partikularnim skupinama koje na kraju postaju ovisne o državi, apeliram na daljnje smanjivanje, a ne povećavanje participacije države u gospodarstvu.
>>>Opinion: Biznis treba odgajati ljude koji neće ovisiti o državnim poticajima