Montrealski protokol, koji je stupio na snagu 1989. godine, rijedak je primjer sporazuma o rješavanju globalnog problema, a to je oslobađanje velike količine kemikalija koje uništavaju ozonski omotač.
Međutim, u narednim godinama promjene u ozonu bile su slabe i promjenjive stoga je teško potvrditi da je protokol učinio ikakvu razliku. No, novija testiranja dokazuju da se sloj ozona oporavlja te da se rupe u ozonu postupno smanjuju, javlja Arstechnica.
Tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća dokazano je da industrijske kemikalije, klorofluorougljici (CFC), uzrokuju oštećenja ozonskog sloja, što je u konačnici rezultiralo time daje iznad Antaktika ozonski omotač toliko uništen da ga gotovo i nema.
>>>U roku od jednog stoljeća u potpunosti će nestati pustinje
Ozonska rupa potaknula je vlasti i tvrtke na poduzimanje potrebnih koraka, stoga je stvorena zamjena za CFC, a vlasti su pregovarale o međunarodnom sporazumu kojim bi se ograničilo i zabranilo korištenje tih kemikalija. Tako je nastao Montrealski protokol kojim je umanjena, ali ne i u potpunosti eliminirana, količina CFC-a u atmosferi.
No, teško je utvrditi je li protokol uzrokovao željeni učinak na ozonski sloj s obzirom na to da je stvaranje ozona u atmosferi spor proces, a razmjer uništenja istog iznad Antarktika varira iz godine u godinu. Oporavak je toliko dugotrajan proces da postoje ljudi koji protokol nazivaju prijevarom, pa čak i stvaraju zavjere o tome da je napravljen kako bi testirao je li moguće napraviti sličan sporazum za stakleničke plinove.
Temperatura utječe na ozonske rupe
Problem oko otkrivanja učinka jest taj što CFC nisu jedine kemikalije koje mogu reagirati s ozonom, a vremenske prilike također imaju velik negativan utjecaj na ozon.
Osim jakih vjetrova na Antarktiku, temperatura također ima utjecaj na brzinu rekacije kojom se uništava omotač, stoga količina uništenog ozona i fizička veličina ozonske rupe varira iz godine u godinu. Iako su postojale jasne naznake oporavka, znanstvenici nisu uspjeli razjasniti je su li te naznake statistički značajne.
>>>‘One Planet Summit’ – Svjetski čelnici o financiranju borbe protiv klimatskih promjena
To je dovelo do novog istraživanja kada je početkom prošlog desetljeća NASA lansirala satelit Aurora, koji je posebno dizajniran kako bi pratio kemijski sastav atmosfere. Podaci koje je Aurora prikupila pokazuju visoku korelaciju ukupne razine CFC-a i dušikovog dioksida, međutim i da se ukupna količina klora smanjuje. Podatak je značajan jer dokazuje da Montrealski protokol ostvaruje cilj.
Ipak, zbog vremenske varijabilnosti u pojedinom periodu količina klora se povećava. Istraživači ističu kako ne postoji čvršći dokaz da Montralski protokol funkcionira jer je primjetno manje klora u stratosferi oko Antarktika što umanjuje oštećenje ozona.