Neki me dan sin pitao koji to indikatori pokazuju da je neka zemlja ekonomski stabilna. Nakon 25 godina istraživanja i traženja odgovora (što bi R. Barro rekao: ‘I ran nine million regressions‘) i nakon testiranja stotina varijabli jedina se ista konstanta (varijabla) nameće kao odgovor – kao u filmu ‘Peti element‘ – četiri elementa koja tvore svemir i peti u sredini, a to je čovjek. U nekoliko znanstvenih radova već sam pokušao objasniti taj model i što to znači peti element – čovjek kao glavni čimbenik rasta i razvoja. Hrvatsko je gospodarstvo odličan primjer na kojem se model može objasniti.
>>> Politička nestabilnost usporila gospodarski rast zapadnog Balkana
Hrvatska danas gleda u pete zemljama ispred kojih smo bili prije tranzicije. Nekad sam s majkom odlazio ispred zgrade kupovati svakakve sitnice od Poljaka koje smo smatrali u najmanju ruku ‘iza nas‘. Danas je ta ista Poljska 20 godina ispred nas. Problem nije u tome što je 20 godina ispred nas, nego u tome što smo mi rasprodali ljudske i materijalne potencijale razvoja za sljedećih 50 godina. Tko je to učinio i kako? Političke elite gazeći sva pisana i nepisana ekonomska pravila. Zato je odgovor koji sam dao bio – pogledaj koliko zemlje izdvajaju za obrazovanje, zdravstvo, istraživanje i razvoj, ICT, kontrolu i nadzor financijskog sustava, socijalnu zaštitu i sigurnost stanovnika i ako izdvajaju veći dio BDP-a one su ekonomski stabilne zemlje (za razliku od drugih koje izdvajaju za luksuzne državne automobile, ugodan život političke elite i birokratsku mašineriju osim za – čovjeka).
Nisu krivi političari
Kad kao peti element mi obični građani promijenimo navike i od sebe samih, realnog i financijskog sektora te političkih elita zatražimo društveno odgovorno ponašanje, imat ćemo ekonomski rast i budućnost te ćemo početi dostizati zemlje za kojima danas zaostajemo od trideset do pedeset godina.
No, kako bi mi ekonomisti rekli, to je nužan, ali ne i dovoljan uvjet za rast i razvoj. Tu na scenu dolazimo svi mi, obični građani koji živimo i radimo, ali ne preuzimamo društvenu ulogu i odgovornost. Mi smo krivi što dopuštamo da se takav model nastavlja i tako djecu lišavamo budućnosti. Političare ne možemo kriviti za njihovo ponašanje. Kada bi se vladajući odlučili na promjenu modela i povećali izdvajanja za obrazovanje, istraživanje i razvoj, ICT, jaču kontrolu i nadzor financijskog sustava, zdravstvo i socijalnu zaštitu, gotovo sigurno bi izgubili sljedeće izbore. A razlog bismo bili mi, obični građani, koji ne bismo glasali za njih jer bi u isto vrijeme pao BDP, usporila se proizvodnja, smanjila se konkurentnost, porasla nezaposlenost i pojavila se umjerena inflacija kao posljedica promjene modela razvoja te bismo ih zbog toga kaznili na izborima. Odgovor na pitanje zašto neke zemlje rastu sporije, a neke brže leži u navikama.
>>> Pavić započeo dvotjednu kampanju protiv pet oblika rada na crno
Primjerice, zašto radimo? Navika je da radimo za plaću kako bismo mogli plaćati račune i osigurati sigurnost obitelji. Međutim, to je pogrešan odgovor ako želimo osigurati dugoročan ekonomski rast i prosperitet. Točan odgovor je da bismo bili poštovani i imali dostojanstven status u društvu koji zaslužujemo – neovisno o tome radimo li u javnoj čistoći ili na fakultetu – i naravno primjerenu nadnicu vezanu uz proizvodnost rada.
Pogled prema Poljacima na Marsu
To je pitanje koje trebamo postaviti političkim elitama i glasati za onu koja prihvati takav model. I zato ljudi i odlaze iz Hrvatske. Protivno svakodnevnim ekonomskim spinovima o padu nezaposlenosti i rastu BDP-a, indikatori koje svi mi moramo pratiti su indikatori o domaćim i stranim investicijama, udjelu ICT sektora u BDP-u, indeksu ljudskoga kapitala, privatnim transferima iz inozemstva te emigraciji iz Hrvatske.
>>> Eurostat: Poljska bilježi najveći pad siromaštva u EU
Prema podacima Eurostata (koji ne obuhvaćaju emigraciju u Irsku) od 2010. do 2015. iz Hrvatske je otišlo 228.764 ljudi, i tako je izgubljeno pet posto stanovništva. U 1995. godini privatni transferi Hrvata iz inozemstva iznosili su 2,4 posto BDP-a, a 2016. 4,32 posto. BDP raste dakle zbog turizma i novca koji ljudi koji su otišli šalju u Hrvatsku i konjunkture u Europi i svijetu (koja je jača nego u Hrvatskoj). Pravorijek se nameće sam od sebe. Kada mi kao obični građani promijenimo naviku u vezi s tim ‘zašto radimo‘ i kada od nas samih, realnog i financijskog sektora te političkih elita zatražimo društveno odgovorno ponašanje, imat ćemo ekonomski rast i budućnost i počet ćemo dostizati zemlje za kojima danas zaostajemo 30-50 godina.
U protivnom nas nikakav rast od 2,9 posto BDP-a, cjelovite porezne reforme, sistemske kompanije i agrokori, švicarci, uvođenje eura, blokirani, demografske i druge politike neće spasiti sigurnog ekonomskog nazadovanja. Godine 2050. bit ćemo na razini iz 2018. i gledati prema zvijezdama Poljake koji će graditi baze na Marsu dok ćemo mi na prostorima nekadašnjeg Uljanika posluživati pića bogatim jahtašima uz napojnice. I nikakve nas ‘velike internacionalizacije‘ i ekonomski spinovi neće spasiti.
Autor: Marinko Škare