Moram priznati da pomalo zlurado pratim koprcanje Marka Zuckerberga nakon afere s krađom osobnih podataka s pomoću Facebooka. Kad je pukla bruka s Cambridge Analyticom i upotrebom podataka u političkim kampanjama (od referenduma o Brexitu do američkih predsjedničkih izbora), Zuckerberg je najrije šutio pa se javno ispričao, a prije nego što je morao svjedočiti pred američkim kongresom, obećao je korisnicima Facebooka dobivanje opcije koju zasad ima samo on – brisanje poruka koje se šalju sugovorniku, i to zauvijek, tako da ih ni primatelji tih poruka više ne mogu vidjeti.
- Na nama je odgovornost da zaštitimo vaše podatke i ako to ne možemo učiniti, ne zaslužujemo da vas služimo, stoji u tekstu Zuckerbergove isprike.
>>>Zuckerberg pred Kongresom do ‘posljednjeg daha’ branio ekonomski model Facebooka
A sada dolazim do svoje zluradosti. Kralj društvenih mreža pepelom se posipao velikom oglašivačkom kampanjom zakupivši stranice niza američkih – novina. Nije iskoristio svoj medij, koji je na udaru, nego one kojima se više vjeruje. Pozdravljam taj potez kao novinar koji je prve tekstove objavio otisnute još na Gutenbergovu olovnom slogu. No nije to samo mala satisfakcija za nostalgičare. Podsjeća me i na vječitu ljubomoru nas klasičara prema velikom dijelu portalskog novinarstva: od krađe informacija od drugih medija do neprovjeravanja podataka.
>>>Zuckerberg priznao da Facebook nije dovoljno zaštitio osobne podatke korisnika
Dok novinar u printu mora čekati sljedeće izdanje da objavi eventualni ispravak, portal će netočnu informaciju jednostavno izbrisati. I tu dolazimo do novinarske odgovornosti. Nismo mi u tiskanom novinarstvu bolji od kolega s weba, nego nas tehnologija, a i propisi, tjeraju da triput provjerimo svaku informaciju jer bi netočnost mogla prouzročiti popriličnu štetu – zbog digniteta, ali i zbog prijetnji dosuđivanjem oštrih financijskih kazni. A to kuži i Zuckerberg, pa više vjeruje novinama nego Facebooku.