Prošlo sam ljeto bio na odmoru u okolici Zadra i, između ostalog, obišli smo Nin. Lijepi gradić u kojem smo saznali da se na čudan način, barem u jednoj trgovini, na računu opisuje roba koja se kupuje. Moram se unaprijed ispričati čitateljima što neću navesti ime trgovine, a razlog je to što sam zametnuo račune i poslije ih ni Bog ne bi mogao naći. Ali kao upozorenje čitateljima koji svojim novcem plaćaju robu koja bi trebala biti oporezovana (a nije) mislim da bih trebao ispričati taj naoko banalni slučaj. Dakle, obilazeći Nin i fotografirajući, čini mi se svaki njegov kutak, moje su mi male kćeri svako malo skakale po glavi: ‘Tata, ja bih onog zeku‘, ‘Tata, mama ne želi da mi kupite plišanu macu‘… da bismo, kako to uvijek i biva, popustili i kupili svakoj po jednu igračku u jednoj trgovini. Mislim da bih i sad znao doći do te trgovine, ali ne mogu se sjetiti njezina naziva, sjećam se da je u centru grada. Otišli smo na kavu, one su se mazile s novim plišanim ljubimcima (koji su nakon povratka kući završili negdje u ropotarnici povijesti naših ljetovanja), kad mi supruga pokaže račun na kojem je pisalo ‘razna roba 30 kuna‘ i ‘razna roba 20 kuna‘, ukupno 50 kuna.
Gazda je odredio
Ne budi lijen, vratio sam se u tu trgovinu jer sam ionako trebao kupiti nekakav dodatak za jednu igračku, zbog čega me također gnjavila jedna kći (‘A kako ona curica ima to, a ja to nemam na svojoj igrački?‘), i nakon što sam kupio taj dodatak i platio ga 20 kuna, uzeo sam račun i pročitao sljedeće: ‘razna roba‘. Pitao sam vrlo ljubaznu djevojku može li mi objasniti zašto na računu ne piše konkretno ‘zeko‘ ili ‘maca‘ ili što već, nego uvijek razna roba, no nije mi to znala (ili htjela) objasniti, rekavši mi samo da je to tako odredio gazda.
Stavio sam i taj račun u džep s nakanom da sva tri računa pošaljem poreznoj inspekciji pa neka u njoj utvrde je li tu sve prema propisu. Da tu nešto nije u redu, vidi se i u dokumentu ‘Uputa o obvezi izdavanja računa prema propisima iz nadležnosti Porezne uprave‘ koji je objavila Porezna uprava i na kojem je detaljno, na slici, pokazano što sve račun mora sadržavati. Neki su detalji vezani za Zakon o fiskalizaciji, a u ovom slučaju svaki trgovac mora naznačiti ‘količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu obavljenih usluga‘ prema 79. članku Zakona o PDV-u.
>>>Pravda za sve: Nepoštena konkurentska praksa na autobusnim kolodvorima
Dakle, trgovina iz Nina prekršila je Zakon o PDV-u navodeći na računu samo opis ‘razna roba‘ umjesto konkretnog naziva robe koju prodaje. Tko zna koliko je robe prodano u toj trgovini ispostavljajući takve račune, ali meni se, kao laiku, čini da je vlasnik trgovine svjesno kršio Zakon o PDV-u kako bi za sebe prisvojio i zaradu koja mu ne pripada, odnosno oteo od države novac koji smo joj mi uplatili kupnjom robe. Jer kad trgovac proda određeni proizvod koji stoji 30 kuna, on može na taj način nabavljati i robu na crno i podmetnuti je pod račun neodređenog opisa i tako varati državu, čija inspekcija mora uložiti mnogo više napora kako bi otkrila prijevaru.
Trgovac se ne boji
Ipak, fascinantno mi je da se trgovac uopće usudio prekršiti članak 79. Zakona o PDV-u jer može za to dobiti kaznu. Doduše, ona se kreće od tisuću kuna, što je po meni dosta povoljno za prekršitelja, pa do 200 tisuća kuna (čl. 130.), što nije malo. Tih 200 tisuća kuna dobila bi sigurno neka velika trgovina, ali mislim da bi za ovakvo kršenje zakona trebalo minimalnu kaznu povećati na deset tisuća kuna i to bi trebalo biti dovoljno upozorenje da se s takvim stvarima nije za igrati. Ovako, uz janjetinu i pivo te uz još neki poklončić inspektor može reći da je dovoljno tisuću kuna kazne, iako vjerujem da je takvih inspektora manje nego onih koji na to ne bi gledali blagonaklono.
Kako sam već rekao, te sam račune zagubio iako bih vrlo rado ne samo prijavio tu trgovinu Poreznoj upravi nego bih je i sam pitao zašto to radi i naveo njezino ime u ‘Pravdi‘. I baš mi je žao jer zbog ovakvih trpe i drugi poduzetnici koji uredno podmiruju obveze. 
POST SCRIPTUM U ‘Pravdi‘, ali i u drugim Liderovim rubrikama i drugim redakcijama, dosta se pisalo o nelogičnostima u našem društvu. No vrlo malo od toga popravili bi naši vlastodršci, i to samo one probleme za koje bi novinari uspjeli dignuti buru u javnosti, poput nedavne inicijative za poboljšanje Kaznenog zakona nakon nezadovoljstva javnosti zbog slučaja ‘Daruvarac‘. Nadam se da će vlastodršci u 2019. malo više čitati i posvetiti još više pozornosti i naoko manjim problemima. Sretna vam nova godina!