U prošlom broju objavljena je priča s lijepim završetkom pa bih i nastavio s time da ne ispadne kako pišemo samo ‘crnjake‘. S obzirom na to da inače nisam pristaša teze da su svi u državnoj odnosno lokalnoj upravi idioti, evo primjera kako i neki od njih isprave svoje pogreške.
Poduzetnik s kojim sam nedavno razgovarao žalio mi se na državnu administraciju. Ponovno su mu nanijeli nepravdu (o čemu sam već pisao) nakon one nanesene prije dvije godine. E, ovaj bih put malo o toj nepravdi. Prijavio se on tada na natječaj koji je otvoren 1. srpnja za novac Europskoga socijalnog fonda – Operativni program ‘Učinkoviti ljudski potencijali‘ 2014. – 2020.‘ koji je zatvoren 23. rujna 2016.
>>>Pravda za sve: Dug put od biznismena do uličnog svirača i natrag
Poduzetnici su pozvani na dostavu projektnih prijedloga za nepovratna sredstva. Natječaj je organizirala Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, koju je još 2003. osnovala hrvatska vlada, što znači da radi prema njezinim pravilima. Moj sugovornik nije bio siguran hoće li njegov projekt proći uz mnoge druge, ali ipak je smatrao da ima izgleda i nadao se čekajući da mu jave rezultat. Razmišljao je, ako ima boljih projekata, neka prođu, neće svijet propasti. No njegov projekt, ispostavit će se potkraj studenoga kad mu je od Zaklade stigao dopis, nije ni upućen u postupak procjenjivanja. Kao razlog navedeno je da ‘životopis voditelja/voditeljice projekta nije potpisan, što je uvjet propisan sukladno Uputama za prijavitelje‘.
Zašto me ne nazoveš?
Kad takvo što pročitate, siguran sam da razumijete svakog poduzetnika kojem iziđe para na uši. Dakle, jedan, čak manje važan, dokument kao što je životopis nije bio potpisan. E, sad, slažem se da treba poštovati propise, mislim i da je potpis na dokumentu, pa bio on i životopis, također potreban (iako se mogao uglaviti normiranjem dokumentacije), ali zar iz Zaklade nisu mogli okrenuti broj mojega sugovornika i pozvati ga da dopuni dokumentaciju, tj. da naknadno dostavi potpisani životopis ili čak da dođe do Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva i potpiše nepotpisani životopis?! Ne, nisu to mogli, nego je bilo jednostavnije zaključiti da moj sugovornik ne ispunjava uvjete i da ga treba obavijestiti da je ispao iz igre.
Poduzetnik je od Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva čekao odgovor hoće li za projekt dobiti novac iz Europskoga socijalnog fonda, ne shvaćajući da se zbog takve ‘nemarnosti‘ ispada iz igre. Srećom za buduće kandidate, sada je to ispravljeno.
Badava trud na prikupljanju dokumentacije, sve je to bilo gubljenje vremena. Ta je priča gotova, šteta je nenadoknadiva, no mene je zanimalo jesu li u Zakladi shvatili kakve su gluposti radili i jesu li tu glupost uklonili. Pristojno su mi odgovorili da su u to vrijeme pravila bila takva i da ‘predmetna projektna prijava nije udovoljavala formalnim uvjetima navedenima u Uputama za prijavitelje te nije mogla biti upućena u daljnji postupak dodjele sredstava‘.
Nazvat ću te!
– Međutim, imajući razumijevanja za takve situacije, Upravljačko tijelo promijenilo je Uputu o korištenju instrumenta objašnjenja pri provjeri formalnih uvjeta Poziva te se danas, u skladu s novom Uputom, u navedenom slučaju traži objašnjenje prijavitelja – poručili su iz Zaklade. To zapravo znači da bi u ponovljenoj situaciji moj sugovornik bio pozvan da se potpiše na životopis ili dostavi novi, potpisani. Istina, on sada nema ništa od toga (osim ako se javi na neki budući natječaj Zaklade i zaboravi se potpisati na životopis), ali u cijeloj priči raduje da u Zakladi ipak ima ljudi koji misle, koji su shvatili da su takva pravila doista bila glupa i da su možda tako eliminirali i projekt koji je bio najkvalitetniji od svih prijavljenih. Zato bih ipak na kraju pohvalio ljude u Zakladi i pozvao one druge upravljače raznih ustanova koji ne zovu prijavitelje da dopune dokumentaciju na natječajima da se ugledaju na njih. Nije sramota priznati pogrešku. 
POST SCRIPTUM
Da nastavim u pozitivnom tonu, nedavno sam u ‘Pravdi‘ pisao o slučaju Jeny Hansal kojoj je HZMO oduzeo mirovinu nakon godinu i pol dana te donio rješenje da za to vrijeme uplati još i doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Iako je i Hansal sama kriva zbog onoga što ju je snašlo, a što i korektno priznaje, nema sumnje da je i HZMO napravio propust jer mu je trebalo čak godinu i pol dana da reagira iako je to morao već nakon mjesec dana od njezina umirovljenja. Ovih je dana stiglo rješenje iz HZMO-a (drugostupanjski postupak) da se prvostupanjsko rješenje poništava i vraća na ponovni postupak jer su utvrđeni propusti u upravnom postupku dubrovačke ispostave HZMO-a, stoga se nadamo da će se ovaj put ozbiljnije pristupiti rješavanju tog slučaja.