Dolaskom u Zagreb postao sam fin i kulturan unatoč svome bosanskom podrijetlu koje ljudi prepoznaju kad progovorim i dvije riječi preko telefona. Nedostatak kulture odlučio sam nadomjestiti kulturnim uzdizanjem, pa sam za početak bacio pogled na Pravilnik (predugačkog naziva) kojim se uređuje tko može dobiti posao obnove kulturnih dobara.
>>>Kreće obnova Jelačićevih Novih dvora u Zaprešiću – projekt vrijedan 180 milijuna kuna
Želio bih pokazati da sam se kulturno uzdigao istodobno nastojeći sačuvati svoj bosanski identitet, pa sam pomislio zašto ja ne bih radio kao bauštelac (bosanski identitet) na obnovi kulturnih dobara (čime bih usvojio hrvatsku kulturu). Jedan me uputi na spomenuti Pravilnik (predugačkog naziva), a ja pronađoh u članku 8. uvjete koje trebaju ispunjavati fizičke i pravne osobe da bi radile taj posao. Dokaz o stručnoj spremi i iskustvu na tim poslovima nemam, što znači da bih se trebao zaposliti u nekoj tvrtki koja to radi, pa makar samo donosio vodu. Ali kad su u pitanju tvrtke, tu me ovako neuka malo počelo kopkati, jer izgleda da je ovaj Pravilnik napravio začarani krug povlaštenih iz kojeg tvrtka, doduše, može ispasti, ali neka druga tvrtka vrlo, vrlo teško može upasti.
Nisam ja taj
Upravo je riječ o već spomenutim uvjetima koji se traže i za pravne osobe, tj. tvrtke koje bi se željele baviti tim poslom. Dakle, prvi uvjet je taj da stručnom povjerenstvu koje odlučuje tko će obnoviti neki spomenik tvrtka dostavi ‘ime i prezime zaposlenika koji imaju dopuštenje za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara s preslikom dopuštenja‘. Ja, napomenuh, nisam taj, ali što ako odlučim osnovati takvu tvrtku i nađem jednog ili nekoliko takvih zaposlenika da rade za mene. E, tek tada nastaje problem.
Izbor izvođača radova na obnovi kulturnih dobara reguliran je strogim uvjetima u Pravilniku koji je Ministarstvo kulture donijelo još 1999. Ipak, namjerno ili ne, pretjeralo se u strogosti, što diskriminira potencijalne izvođače.
Spomenuto stručno povjerenstvo, tako nalaže Pravilnik (predugačkog naziva), zatražit će dodatno od mene ‘popis kulturnih dobara na kojima su izvođeni poslovi, sa specifikacijom i dokumentacijom o njihovu izvršenju‘, odnosno dokaz da je moja tvrtka već radila takve poslove. I tako mogu godinama imati tu tvrtku, a ne uraditi nijedan posao obnove kulturnih dobara, što je možda za hrvatsku kulturu dobro jer sam ipak ja ‘odozdo‘. Ali nije tu u pitanju neka, što ja znam, etnička, vjerska ili slična diskriminacija, već je u pitanju diskriminacija svih tvrtki u Hrvatskoj koje bi se željele baviti tim poslom, a do sada to nisu radile.
Sirova logika
Bio sam zbunjen tim uvjetom, počešao sam se malo po glavi onako kako to rade zbunjole s priglupim pogledom i nakon dana i dana, i opet nakon dana i dana razmišljanja zaključio sam da ovaj drugi uvjet uopće nije potreban ako tvrtka ima stručnjake koji će obnoviti neko kulturno dobro. Jer ako tvrtka ima stručnjake za taj (sad šalu na stranu) vrlo ozbiljan i odgovoran posao, onda je to samim time dokaz da ta tvrtka ima mogućnost to dobro odraditi. Iskustvo ranijih radova može biti samo dodatni poen nekoj tvrtki, ali ne isključujući za one koji ga nemaju, a s druge strane takva pravila natječaja mogu natjerati konkurentske tvrtke da u svoj tim dovedu najbolje kadrove i da uz neke druge uvjete koji se spominju u Pravilniku (tehnička opremljenost, mjere sigurnosti) dobiju priliku prvi put raditi taj posao.
>>>Pravda za sve: Booking.com naklonjeniji turistima nego partnerima iznajmljivačima
Nisam stručnjak za te poslove, ali sirova bosanska logika govori mi da bi to bilo O. K.. Na taj bi način i ja dobio priliku osnovati tvrtku, okupiti stručnjake i dobiti posao, čime bih ispunio svoju želju da se, unatoč tome što sam Bosanac, kulturno dalje uzdižem. Ali znate što, ne mora moja potencijalna tvrtka ni dobiti taj posao; bit ću zadovoljan ako u Ministarstvu kulture isprave ovu nepravdu prekidom tog začaranoga kruga, a dogodi li se to, osobno ću smatrati da sam dao obol razvoju hrvatske kulture (tržišnog natjecanja).
POST SCRIPTUM
Pravilnik (predugačkog naziva) zove se Pravilnik o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, ali mi se nije dalo to navoditi u glavnom tekstu jer bi čitatelj izgubio nit prethodno rečenog. Ali ja u ovom P.S.-u želim zapravo ispričati nešto drugo. Radio ja tako kao student na nekom gradilištu kuće, imao sam sve već spomenute dobre predispozicije za pravljenje morta i to, ali em sam gotovo umro od straha kad sam s velike visine bacao daske s ljuljajuće skele, em očito investitoru nisam ulijevao povjerenje. Isplaćujući me saznao je da studiram, pa mi je rekao: ‘Znaš što, dobar si i vrijedan momak, ali drži se ti knjige.‘
Pratite nas na društvenim mrežama [mks_social icon="facebook" size="48" style="square" url="https://www.facebook.com/lider10media/" target="_blank"][mks_social icon="linkedin" size="48" style="square" url="https://www.linkedin.com/company/lider-press-dd/" target="_blank"][mks_social icon="twitter" size="48" style="square" url="https://twitter.com/lider_press" target="_blank"][mks_social icon="instagram" size="48" style="square" url="https://www.instagram.com/lider.media/" target="_blank"]