U prošlom sam broju u ovoj rubrici pisao o načinu izbora sudaca Vrhovnog suda (VS). Ukazao sam na problem da suci općinskih i županijskih sudova kao članovi Državnog sudbenog vijeća (DSV) biraju (i) suce VS-a, što je čak i opasnije nego kada se politika miješa u sudstvo preko saborskih zastupnika koji su članovi DSV-a.
No ima nešto još gore – suce nam u stvarnosti bira tajna policija. To zvuči pomalo zastrašujuće, ali istinito je, a i o tome sam razgovarao s profesorom prava dr. sc. Zvonimirom Slakoperom. Naime, nakon što DSV odluči o novim članovima VS-a, provjerava ih SOA i ona, zapravo, odlučuje je li netko podoban za suca. Razlog zbog kojega SOA odlučuje o izboru tih sudaca jest – nacionalni interes, što vrlo lako u slučaju manjka demokracije može postati smokvin list za vladinu diktaturu.
U izboru sudaca Vrhovnog suda DSV se pretvara u pukog predlagača jer procedura nalaže da se, nakon što ih se izabere, imena sudaca pošalju u SOA-u na sigurnosnu provjeru. Bilo bi dovoljno da SOA provjerava samo one suce koji bi trebali raditi na predmetima važnima za nacionalnu sigurnost, kojih nema mnogo.
>>>Pravda za sve: Suce Vrhovnog suda ne bi smjeli birati suci nižih sudova
Pitao sam profesora Slakopera u čemu je izbor VS-ovih sudaca pitanje nacionalne sigurnosti jer moje je znanje o tome prilično oskudno, odnosno nemam tu širinu da bih mogao pohvatati sve elemente koji su opasni za naciju. Čini se da ni profesor Slakoper u vezi s ovim pitanjem ne vidi dalje od mene.
Puki predlagač
- SOA se bavi nacionalnom sigurnošću, a vjerujem da postoji neznatan postotak sudskih predmeta, pogotovo građanskih, koji su povezani s nacionalnom sigurnošću. Nemam ništa protiv da me SOA ili bilo tko sličan provjerava, ali načelno smatram da SOA, a tako i izvršna, tj. upravna, vlast, ima nedopustivo velik utjecaj na sudsku vlast, odnosno na imenovanje sudaca, ističe Slakoper.
Naime, u izboru sudaca Vrhovnog suda DSV se pretvara u pukog predlagača jer procedura nalaže da se, nakon što ih se izabere, imena sudaca šalju u SOA-u na provjeru. U SOA-i su zaduženi za ‘prikupljanje, analizu, obradu i ocjenu podataka koji su od značaja za nacionalnu sigurnost, sa svrhom otkrivanja i sprječavanja radnji pojedinaca ili skupina koje su usmjerene protiv opstojnosti, neovisnosti, jedinstvenosti i suvereniteta Republike Hrvatske, nasilnom rušenju ustroja državne vlasti, ugrožavanju Ustavom Republike Hrvatske i zakonima utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda te osnova gospodarskog sustava Republike Hrvatske‘.
>>>Pravda za sve: Jabuke iz skladišta u škripcu između klasičnog i lebdećega založnog prava
I zaista, gdje je tu neovisnost pravosuđa ako tajna policija odlučuje o izboru sudaca? Profesor Slakoper smatra da bi umjesto takva izbora bilo primjerenije u konkretnim predmetima povezanima s nacionalnom sigurnošću provjeriti suce koji bi radili na njima prije nego što im se dodijele. Nakon prve provjere takvi predmeti mogli bi se dati u rad sucima koji su već prošli sigurnosnu provjeru.
Ni blaža varijanta
Ima još nekih mišljenja, primjerice jedan odvjetnik misli da bismo kao prvi korak trebali prihvatiti blažu varijantu, da sve kandidate za suce Vrhovnog suda SOA provjeri pa da onda od onih koji ne prijete da bi pozivanjem na neki paragraf ugrozili naciju DSV odabere članove VS-a.
To bi zaista bila blaža varijanta jer bi tako DSV ipak izabrao provjerene kandidate. Međutim, to me podsjeća na izbor iranskog predsjednika u kojemu ajatolah sa suradnicima odlučuje tko je podoban kandidat, a onda neka narod odluči na izborima. Bilo je tako i kod nas kad smo u socijalizmu birali među kandidatima koje je predložila Partija.
>>>Pravda za sve: Državno odvjetništvo provalu u stan sjekirom smatra beznačajnim djelom
Meni je i ta tzv. blaža varijanta neprihvatljiva jer čemu nekakva prijelazna rješenja? Ako je nešto važno za nacionalnu sigurnost, postoje procedure. Primjerice, u SAD-u sudac dobije predmet bez ikakve provjere, ali dio rasprave mora biti zatvoren za javnost. I u tom je slučaju moguća zloupotreba, ali ovo naše baš je otišlo predaleko. Dakle, moramo se zauzimati za to da nam tajna policija ne bira suce.
POST SCRIPTUM
Često možemo čuti kako se pod pojmom pravosuđa u isti koš guraju nespojivi dijelovi državnog sustava – sudstvo i Državno odvjetništvo. Potonje je samo stranka u postupcima pred sudovima i kao stranka ne smije imati drukčiji položaj nego druga strana koju DORH tuži ili brani državu od tužbe. Osim toga, državni odvjetnici nemaju pravo na ‘slobodno uvjerenje‘ kakvo imaju i moraju imati suci. Netko će sad reći da pametujem, ali uvjeren sam da je često trpanje u isti koš suda i DORH-a rezultat našega neprosvijećenog društva, što se vidjelo kad se haašku tužiteljicu Carlu del Ponte poistovjećivalo sa Sudom u Haagu. Upravo nam zato SOA-ino amenovanje VS-ovih sudaca prolazi nezapaženo.