Moram se osvrnuti na presudu prema kojoj će Jutarnji list sucu splitskoga županijskog suda i članu DSV-a Nevenu Cambju morati isplatiti 50 tisuća kuna za duševne boli jer je u autoriziranom intervjuu mostovac Nikola Grmoja rekao:
‘Državno sudbeno vijeće je izvor korupcije. Ne mogu nam korumpirani ljudi birati suce.‘ Jedina korist koju javnost, ali i mediji, pa tako i oštećeni Jutarnji list, imaju od te informacije jest ta da je tom nepravomoćnom presudom napokon potvrđeno da kad mediji vjerno prenesu riječi sugovornika duševna bol prozvanoga stoji 50 tisuća kuna, što plati medij, a ne onaj koji je nešto rekao (s pravom ili bez njega) protiv te osobe.
Cijena duševne boli
Iako u Zakonu o medijima piše da nakladnik nije odgovoran za autoriziranu verziju, zbog sudske odluke Jutarnji list, koji je prenio Grmojine riječi, sucu će morati platiti odštetu za duševne boli. Takva praksa hrvatskih sudova sve je opasnija za društvo.
Toliko je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić iskamčio od RTL-a. Koliko znam, spremao se za isti iznos tužiti i druge medije koji su samo vjerno prenijeli (postoje i snimke) riječi koje je bivši premijer Zoran Milanović rekao o njemu. Pritom im je bilo mnogo lakše optužiti medije nego osobu koja je to rekla. U cijeloj priči o duševnoj boli suca Cambja začuđuje što nikako ne mogu pronaći razlog na temelju kojeg je on na sudu pobijedio Jutarnji list odnosno na temelju čega je Bandić na sudu pobijedio RTL.
>>>Pravda za sve: U HZMO-u nemaju pojma o tome rade li im umirovljenici
S obzirom na to da, da budem iskren, ne znam mnogo o pravu, nazvao sam odvjetnicu Vesnu Alaburić, poznatu po zastupanju medija na sudovima (u ovom slučaju Jutarnji je nije angažirao), koja mi je objasnila u kojem dijelu Zakona o medijima treba potražiti odredbe na koje su se pozvali Cambj i prije Bandić. Prije toga sam pokušao sâm to pronaći čitajući zakon, no ništa nisam ‘skužio‘ pa sam zamolio za pomoć, navedoh već, odvjetnicu Alaburić. Uputila me na članak 21., ali buni me što u stavku 4. toga članka, između ostalog, piše da nakladnik nije dužan naknaditi štetu oštećenom ako je informacija ‘objavljena unutar autoriziranog intervjua‘. A intervju s Grmojom jest autoriziran, što je on i potvrdio kao svjedok na splitskom sudu.
Samo ta odredba dovoljna je da se odbaci tužba protiv Jutarnjega – ili ja zaista nemam pojma ni o čemu. Dakle, nije riječ o tome je li sudac imao tu komociju donijeti presudu na temelju slobodnoga sudačkog uvjerenja jer je Cambj, kako prenosi Jutarnji list, ‘uvjeravao Sud da ga je objavljeni tekst toliko povrijedio da je nekoliko dana uzimao lijekove za smirenje‘.
Put prema autocenzuri
Da se razumijemo, iako Grmoja nije imenovao Cambja kao izvor korupcije, rekao je da je njezin izvor DSV, pa onda i svi njegovi članovi, dakle i Cambj, nije sporno što se sudac osjećao prozvanim i zaista je mogao zbog toga nekoliko dana piti lijekove za smirenje. Sutkinja je to uistinu mogla utvrditi, ali mogla je također reći Cambju da je pogriješio adresu i da treba tužiti Grmoju, a ne Jutarnji.
>>>Pravda za sve: Mladi poduzetnici trebaju pravodobnu reakciju sustava
Ovo sada već postaje vrlo opasno jer dvije takve presude, ona u Bandićevu korist i ova u Cambjevu, otvaraju put prema novinarskoj autocenzuri. Mediji, kojih, doista, ima svakakvih, u ovom slučaju s odgovornošću nemaju ama baš nikakve veze. Na kraju bi zbog takva tumačenja Zakona o medijima troškove mogla snositi država, tj. mi, porezni obveznici, jer bi i Jutarnji list i RTL mogli tužiti državu Europskom sudu za ljudska prava zbog takvih presuda. A upravo je taj sud nedavno donio presudu u korist zadarskoga Narodnog lista koji nije prenio ničije riječi, nego je prozvao zadarskog suca Borisa Babića jer bio u društvu Rene Sinovčića pa je taj list sudac Babić tužio i dobio na sudu. Ali ljudi u Narodnom listu nisu bili lijeni: Europski sud za ljudska prava presudio je da je ta tiskovina nepravedno kažnjena i da joj država mora isplatiti odštetu jer je prekršeno načelo slobode izražavanja. Ah, da, i Babić je tražio 50 tisuća kuna kao odštetu za duševne boli. 
POST SCRIPTUM Presuda protiv JL-a mogla je dati ideju i Ivici Todoriću kako da dođe do potrebnih milijun eura, koliko je tražio Županijski sud u Zagrebu na ime jamčevine za obranu sa slobode. Počevši od Grmoje i drugih mostovaca, SDP-ovaca, Martine Dalić i ‘milijun‘ drugih koji su govorili protiv njega u medijima, svi oni mogu zbog čudna tumačenja hrvatskih sudova zapravo raditi u korist Todorićevih prihoda. U njegovim intervjuima mogli smo vidjeti koliko je povrijeđen zbog izjava mnogih aktera političkog i inog života u Hrvatskoj, zato neka mu svaki medij u našoj zemlji plati 50 tisuća kuna jer su ga povrijedili oni koji nisu u medijima.