Aktualno
StoryEditor

Privatni sektor se restrukturirao i okrenuo izvozu, samo država nije obavila svoj posao

17. Svibanj 2017.

Činjenica je da je hrvatski BDP danas, osam godina od izbijanja gospodarske krize te unatoč tome što zadnje dvije godine bilježi pozitivne stope rasta, realno na 8,5% nižoj razini od svog vrhunca zabilježenog 2008. godine piše Arhivanalitika. No, to ne znači da se u pozadini ne događaju i neke pozitivne stvari.

Uvijek treba imati na umu kako je standard dosegnut 2008. bio na izrazito trulim temeljima. Zaduživanje u inozemstvu i višegodišnji kreditni rast po visokim dvoznamenkastim stopama, koji je završavao u klasičnoj potrošnji iznad realnih (održivih) mogućnosti te neproduktivnim investicijama, nije mogao trajati u nedogled. Da ne ponavljamo sve poznato, dovoljno je pogledati kako nam se kretao tekući račun platne bilance:

  • 2006. -6,5% BDP-a,
  • 2007. -7,1% BDP-a,
  • 2008. -8,8% BDP-a.

Sve i da su ti deficiti bili posljedica investicija u sektor međunarodno razmjenjivih dobara (a toga je bilo najmanje), takvi manjkovi naprosto nisu dugoročno održivi. Uz sav prihod od turizma, bruto međunarodne pričuve naposljetku nisu više pokrivale ni 5 mjeseci vrijednosti uvoza roba i usluga. Ukratko, dosegnuti standard je bio zavaravajući i ispuhivanje bi vrlo skoro krenulo i bez poticaja izvana u vidu financijske krize.

>>>Ministar Dobrović: Vetropack Straža je primjer kako u praksi funkcionira kružno gospodarstvo

S obzirom na to da će proći punih 10 godina prije nego opet dostignemo razinu BDP-a zabilježenu 2008., slobodno možemo govoriti o „izgubljenom desetljeću“ – ali samo kao kritiku lošim javnim politikama zbog kojih nismo ranije izašli iz recesije. Za sve drugo, uvijek trebamo imati na umu kontekst tada dostignutog standarda (=„truli temelji“).

Na sljedećem grafikonu vidljivo je kako se kretao realni BDP i ključne sastavnice u zadnjih 8 godina tj. kako se određeni strukturni pomak gospodarstva ipak dogodio (sve je prikazano u stalnim cijenama tj. prilagođeno za inflaciju).

izvor: DZS

Iz grafikona je vidljivo sljedeće:

  •  Najveći utjecaj na pad BDP-a imao je izraziti pad investicija.
  • Potrošnja kućanstva pala je više nego ukupni BDP što upućuje na to da su se građani prilagodili novim okolnostima i realnim mogućnostima.
  • Potrošnja države je cijelo vrijeme bila otprilike jednaka unatoč tome što se državna blagajna osjetno slabije punila.
  • Državna potrošnja u nominalnim terminima rasla, tj. država nije bila sposobna čak niti zadržati nominalno istu razinu rashoda.
  • Uvoz je osjetno pao u prvim godinama krize: kasnije je počeo rasti, ali i dalje je i uvoz roba i uvoz usluga na nižoj razini nego 2008. godine.
  • Nakon što je BDP kumulativno pao za preko 12%, izvoz roba i usluga već u 2014. prelazi razinu na kojoj je bio zadnje pretkrizne godine te nastavlja snažno rasti.

>>>Kinesko gospodarstvo ponovo ubrzalo, zaslužni povećana državna potrošnja i tržište nekretnina

Izvoz roba i usluga danas čini preko 50% BDP-a i to je najveći pozitivni pomak koji se dogodio u ovom razdoblju. Najveće promjene opet možemo vidjeti kroz tekući račun platne bilance: od velikih deficita koji su 2008. godine dosegli 8,8% BDP-a, deficit se polako počeo smanjivati i do 2012. je u potpunosti eliminiran, a Hrvatska od tada ostvaruje suficit tekućeg računa platne bilance.

Ovaj strukturni zaokret hrvatskog gospodarstva najbolje je vidljiv iz platne bilance roba i usluga izražene u eurima:

izvor: DZS

Od gotovo 4 milijarde eura deficita ostvarenog u razmjeni roba i usluga s inozemstvom prije krize, danas se ostvaruje suficit od gotovo 1,5 mlrd. eura. I to je jedan od ključnih razloga zašto je ovaj gospodarski rast kojem svjedočimo na zdravijim temeljima od prijašnjeg ciklusa.

Građani su prilagodili potrošnju stvarnim mogućnostima, privatni sektor se restrukturirao i okrenuo izvozu, a samo država nije obavila svoj posao. U toku krize gomilali su se ogromni deficiti proračuna, javni dug je udvostručen, a BDP je svejedno padao.

>>>Najbrži rast BDP-a u devet godina: Gospodarstvo u četvrtom tromjesečju 2016. poraslo 3,4 posto

Priča o prošloj krizi pokazuje koliko je važno državnu potrošnju držati pod kontrolom, naročito u fazama gospodarskoga rasta. Jednom kad državni rashodi dostignu određenu razinu, gotovo ih je nemoguće smanjiti ako se pokaže potrebnim, tj. kad izbije recesija i državna kasa se počne slabije puniti.

Zadnju krizu smo uspjeli proći bez klasičnog bankrota i/ili oštrog rezanja državne potrošnje, jer nam je javni dug bio ispod 40% BDP-a prije ulaska u recesiju. Danas, s razinom javnog duga od 84% BDP-a i bez investicijskog rejtinga, takav luksuz si više ne bi mogli priuštiti, zaključuje Arhivanalitika.

04. ožujak 2024 09:40