Tvrtka Končar – Električna vozila nije objavila vrijednost ugovora koji je prošlog tjedna potpisala s latvijskom tvrtkom Liepājas tramvaja o isporuci šest niskopodnih tramvaja za gradski promet grada Liepāje. Možemo samo procijeniti, na temelju cijene po kojoj je niskopodni tramvaj kupovao Grad Zagreb, da je riječ o devet do deset milijuna eura.
Iako to nije spektakularan iznos, već i to da je Končar uspio prodati tramvaj u inozemstvo gotovo je spektakularan događaj za hrvatsku industriju i izvoz. Jednostavno je sramotno kako je ta vijest ostala nezabilježena u većini glavnih domaćih medija, dnevnih novina i informativnih programa na nacionalnim televizijama. Nema baš mnogo industrijskih proizvoda s tako visokom dodanom vrijednošću koje je neka hrvatska kompanija uspjela prodati u inozemstvo.
Važnije od vrijednosti ugovora jest to da je Končar napokon uspio svoj niskopodni tramvaj prodati izvan zemlje. Malo je hrvatskih izvoznih proizvoda s toliko visokom dodanom vrijednošću.
Niskopodni tramvaj razvijen je u konzorciju Crotram, u kojem su bili Končar i TVŽ Gredelj, koji je u međuvremenu izašao iz priče s proizvodnjom tramvaja. Razvijen je i proizveden za potrebe zagrebačkoga ZET-a, a prvi su niskopodni tramvaji Zagrebom počeli voziti 2005. Otad traje i pokušaj da se tramvaj proda i u inozemstvo. Crotram, odnosno Končar, natjecao se za ugovore o isporuci tramvaja u Bugarskoj, Mađarskoj, Finskoj i Srbiji.
Na natječaju za 26 tramvaja vrijednih oko 65 milijuna eura za Sofiju hrvatski tramvaji nisu prošli jer su Bugari kao jedan od natječajnih uvjeta naveli da to mora biti tramvaj kakav već vozi u nekoj od zemalja Europske unije, što Hrvatska u to vrijeme još nije bila. U Mađarskoj je posao propao zbog toga što u Budimpešti, Szegedu i Debrecinu tramvaji voze po širem kolosijeku nego u Zagrebu.
U Beogradu se vodila oštra konkurentska borba sa španjolskim proizvođačem tramvaja u kojoj je hrvatski tramvaj izgubio jer nije imao jednu ključnu komponentu koju su Španjolci imali – povoljno financiranje kupnje. Fincima se pak Konačarev tramvaj jednostavno nije svidio u fazi testiranja na ulicama Helsinkija. Prigovori su se odnosili na to da hrvatski tramvaj ima premalo sjedala za putnike i da u njemu nema dovoljno prostora za prolaz.
U Latviji je Konačarev tramvaj odabran u postupku javne nabave. Potpisani ugovor odnosi se na isporuku šest tramvaja s opcijom isporuke još osam.