Prokrastinacija je zapravo u glavi

Kada je riječ o izvršavanju obaveza i zadataka postoje oni koji odmah prionu na posao, te drugi koji odugovlače i rade sve osim toga što moraju sve do posljednjeg trenutka. Suprotno učestalom mišljenju ovdje nije riječ o tome da pojedini ljudi bolje upravljaju vlastitim vremenom, već emocijama.

Nova studija, prenosi BBC, tako otkriva da odgovor u tome zašto su neki pojedinci proaktivni, a drugi nisu zapravo leži u tome koliko jako su međusobno povezani dijelovi mozga.

>>>Stimulacija mozga tijekom sna poboljšava pamćenje

Istraživači su proučavali mozak 264 osobe kako bi mjerili njihovu proaktivnost čime su otkrili da je amigdala, dio mozga koji obrađuje emocije i kontrolira motivaciju, povećana kod ljudi sklonih oklijevanju.

U slučaju takvih osoba veze između amigdale i prednjeg cingularnog koreteksa (DACC)  znatno su slabije. Pojedinci s povećanom amigdalom, objašnjava jedan od autora studije, često su anksioznije zbog posljedica neke aktivnosti od drugih. Zbog slabih veza amigdale i korteksa mozak ljudi sklonih oklijevanju lošije filtrira emocije zbog čega lakše gube fokus za razliku od proaktivnih pojedinaca.

>>>Zašto zaboravljamo snove?

Postoji nekoliko ‘trikova‘ koji pomažu kada osoba želi sama sebe motivirati i natjerati se na proativnost, otkriva stručnjakinja u tom području Moyra Scott:

1. Ako ne postoji rok u kojem zadatak mora biti izvršen, sami odredite vremensko razdoblje potrebno za rješavanje. Primjerice – 25 minuta neprekidno radite, zatim uzmite kraću pauzu od pet minuta, a nakon svakih 90 minuta napravite veću pauzu.
2. Sastavite popis zadataka i obaveza od kojih ćete svaki zadatak podijeliti na manje detaljne zadatke što će vam olakšati njihovo rješavanje.
3. Uklonite stvari koje vas ometaju i tjeraju da radite neplanirane pauze kao što su obavijesti na mobitelu. Mobitel postavite na zrakoplovni način rada, te po mogućnosti izaberite neutralan teren za rad u kojemu nećete biti okruženi nepotrebnim predmetima koji će vam odvlačiti pažnju.
4. Činjenica je da je lakše biti zauzet izvršavanjem neke druge, u tom trenutku irelevantne obaveze, nego raditi ono što u tom trenutku želite izbjeći. Tako često umjesto da rješavamo glavne zadatke radimo neke druge, primjerice brišemo prašinu, što nam služi kao izgovor uz argument da baš sada nemamo vremena za glavni zadatak. Vremena je dovoljno, samo je važno početi rješavati zadatke po prioritetima.