Fotografija Rogera Deakinsa, suptilna i efikasna uporaba CGI-a i veličanstveni eksterijeri (kako smo vidjeli u brojnim foršpanima), autor odličnog Sicaria Denis Villeneuve kao redatelj, pa sve to na vizualnim postulatima koje je tako dojmljivo prije trideset pet godina postavio Ridley Scott, obećavali su u najmanju ruku solidno žanrovsko ostvarenje.
A ipak Blade Runner 2049 nije čak ni prosječan film. Razloge zašto je tome tako treba tražiti u inzistiranju Villeneuvea da emocije likova, te mediokritetske ideje scenarista Hamptona Fanchera i Michaela Greena budu uvijek u prvom planu.
>>> Svjetska premijera ‘Blade Runnera 2049’ bez crvenog tepiha
Villeneuve se u karijeri pokazao kao izvrstan redatelj akcijskih scena, vješt u građenju atmosfere i kao majstor zvuka. Kao narator Kanađanin je uvijek bio banalan, a ovdje smo njegov manifest najjednostavnijih filozofskih odgovora i dosadne afirmacije očinske ljubavi prisiljeni gledati gotovo tri sata. A potencijala je bilo toliko.
Svijetom vlada čovjek koji je zahvaljujući vlastitoj tehnologiji spasio ljudski rod i gospodar je života i smrti. Umjesto da se kreatori poigraju paralelama s karakterima i ambicijama likova poput Elona Muska i sličnih, Jared Leto ga utjelovljuje poput zlikovca iz ranih nastavaka Jamesa Bonda. Dijaloge pak kao da su mu pisali nadobudni srednjoškolski filozofi na ne pretjerano stimulativnim narkoticima.
O obiteljskom patosu ne treba pričati kako se gledatelju ne bi odalo previše od radnje. Dovoljno je spomenuti razgovor između Deckarda (Harrison Ford) i ranije spomenutog vladara svijeta Wallacea u bijednoj reinterpretaciji Jareda Leta. Na Deckardovu opasku kako Wallace ne može razumjeti njegovo emocionalne težnje jer nema djece, ovaj mu (misleći na replikante koje je stvorio) slavodobitno poput drugorazredne verzije kakvog Marvelovog superjunaka odgovora kako ih ima na milijune.
>>> VIDEO: Blade Runner 2049 izgleda apsolutno fantastično
Osim vrlo dobre režirane scene potrage za replikantom na samom početku filma, atmosfera distopijskog Los Angelesa i Las Vegasa prilično je benigna i sterilna. Maratonsko trajanje, emocionalna tupost djela i neuzbudljivi likovi poništili su sve produkcijske vrline. Najzanimljiviji lik u cijelom univerzumu tamnoputi je trgovac koji se pojavljuje na nepunih 50 sekundi i koji je potpuno za film nebitan.
Američka i britanska mainstream kritika oduševljena je Blade Runnerom 2049, no tako to obično biva kada se u kinima pojavi blockbuster koja pokazuje i zericu pretenzije da bude dubokouman.