Odavno je postalo jasno da parlamentarni izbori u najmoćnijoj europskoj državi neće toliko odlučivati o izvršnoj vlasti koliko o razini uspona ekstremne desnice. Prvo mjesto kršćanskih demokrata aktualne njemačke kancelarke Angele Merkel praktički je već godinu i pol cementirano, sumnja se javila tek na trenutak, kada je Martin Schulz preuzeo koalicijski SPD i naglo skočio u anketama. No do izbora u nedjelju taj je zamah bio zaboravljen, a CDU je potvrdio čvrstu dominaciju njemačkom politikom s 33 posto osvojenih glasova. Socijaldemokrati nisu uspjeli napraviti ni ovaj put iskorak koji se godinama čeka smjestivši se na razočaravajućih 20,5 posto glasova, ali zato ekstremna desnica okupljena u Alternativi za Njemačku može biti vrlo zadovoljna trećim mjestom i 12,6 posto dobivenih glasova (94 mandata).
Pomor socijaldemokratskih stranaka na izborima u europskim državama traje nekoliko posljednjih godina, ali nikako da nauče lekciju. Njihovi ih klasični glasači smatraju izdajicama, a novi, mladi, biraju stranke s jasnije definiranim programima – lijeve ili desne.
Pokazalo se tako da je jedan od rijetkih hrabrijih političkih istupa Merkel, prihvat oko milijun migranata prije dvije godine, koliko god uvelike fingiran, dvojak i nevoljak, imao svoju političku cijenu i to visoku. CDU je u odnosu na prošle izbore izgubio 8,5 posto glasova, od čega se dobar dio odlio upravo prema radikalnom AfD-u, čije je lice kampanje bila deklarirana lezbijka i bivša bankarica Goldmana Sachsa Alice Weidel. Okosnica programa AfD-a je antiimigrantska politika i navodna zaštita zapadnih vrijednosti pred naletom islamskoga konzervativizma, lajtmotiv moderne zapadnjačke desnice, koja se tako svjetlosnim godinama udaljila od svojih istočnoeuropskih pandana zaglavljenih u predrenesansnom razdoblju. Njemački izborni sustav znači da će ovaj Bundestag biti najveći dosad, s čak 709 zastupnika i sedam stranaka (CDU i CSU zajedno).
Pirova pobjeda
Stavljeno u kontekst minulih izbornih ciklusa, obje stožerne stranke prošle su vrlo loše (CDU je ostao bez 65 mandata, SPD bez 40) i prosule svoje glasove manjim strankama poput liberalnog FDP-a (10,7 posto), Ljevice (9,2 posto) i Zelenih (8,9 posto). Iako je uvjerljivo pobijedila, Merkel će ovaj put nešto teže do svog četvrtog mandata na čelu najveće ekonomije Europske unije s obzirom na to da je SPD nakon duge i plodne suradnje shvatio da će teško do boljeg rezultata ako nastavi biti dio vladajuće koalicije. Time je prostor za Merkel drastično sužen jer AfD ne dolazi u obzir, pa će partnere za formiranje vlade morati tražiti među Zelenima i liberalima. Raspored snaga i deklarirani afiniteti ostavili su tu kombinaciju kao jedinu moguću, pored nepopularnog ‘plana B‘, manjinske vlade. Poznajući njemačku praktičnost, za očekivati je postizanje dogovora između tih stranaka, posebice u svjetlu dobrog rezultata AfD-a koji će ostale stranke svakako željeti izolirati i isključiti iz bilo kakve ozbiljne rasprave.
>>>Tramponomija: Od globalizma do izolacionizma. Pa dokle traje!
Rezultat je fenomenalan i za liberale, koji u prošlom sazivu Bundestaga nisu imali nijednog zastupnika, a sada će ih imati 80. Jednako tako, Zeleni su dobili četiri nova zastupnika (67), a Ljevica pet (69). SPD je bio posebno darežljiv i svoje glasove podijelio Ljevici, Zelenima i liberalima, još jednom potvrdivši koliko su koalicije na vlasti oštetile njegovu bazu, a CDU je bio najveći donator AfD-u. Zanimljivo je pritom da je najveće dobitke AfD ostvario u istočnoj Njemačkoj, gdje je imigracija najniža.
Razlozi kraha
Konsenzus analitičara imenovao je SPD najvećim gubitnikom izbora, što potvrđuju i najgori rezultati od Drugog svjet skog rata, a razloge treba tražiti u nekoliko faktora. Prvo, reforme radnog zakonodavstva socijaldemokratskoga kancelara Gerharda Schrödera ostavile su dugotrajan gorak okus kod mnogih tradicionalnih glasača SPD-a, koji do danas nije ispran. Drugo, sudjelovanje u vladajućim koalicijama s CDU-om u podređenoj ulozi uškopilo je stranku i glumljenje opozicije tik uoči izbora učinilo neuvjerljivim. Treće, SPD je, kao i većina socijaldemokrata u Europi, programski potpuno izgubljen, odabrao je, u očima njihovih nekadašnjih glasača, braniti interese imigranata prije interesa domicilnog stanovništva, što potvrđuje velik ‘bijeg‘ glasača ljevice ekstremnijim desnim strankama (isto se moglo vidjeti i u Francuskoj s Nacionalnom frontom). Četvrto, okosnica socijaldemokratskih programa uglavnom neugodno sliči razmišljanjima desnog centra, zbog čega mnogi neodlučni glasači ne vide razloga prelaziti blijedoj kopiji i radije ostaju vjerni originalu.
>>>AfD mladim ženama poklanja ‘suzavac protiv životinja’
Šlag na tortu je daleko vještije navigiranje desnice političkim ukusima i skupljanje ekstrabodova na ključnim pitanjima ljevice, čime se izmakne tepih pod nogama konkurenciji. Fleksibilnost desnog centra pokazala se efikasnijom od fleksibilnosti ljevice jer potonji u tome djeluju kao izdajice svojih osnovnih vrijednosti, a desnica ostavlja dojam davanja dobrodošlih ustupaka (legalizacija istospolnih brakova, primjerice).
Promjena prakse
FT naglašava i transformaciju ljevice, koja je najlošije dosad prošla u svojim uporištima, ali kompenzirala na sasvim novom segmentu političkog tržišta. U istočnoj Njemačkoj, svojoj utvrdi, ljevica je izgubila hrpu glasova, stariji ljudi i radnici ovaj put nisu glasali za nju, a veliki skok doživjela je među mlađom urbanom populacijom u višem dohodovnom razredu.
>>>AfD optužio Lidl za ‘antikršćanstvo, kapitulaciju pred islamizmom’
U fokusu je, dakako, AfD, četverogodišnji politički projekt i prva radikalno desna stranka u parlamentu nakon Drugog svjetskog rata. Jasno je da izravan utjecaj na donošenje odluka neće imati, ali će zato dobiti priliku sudjelovati formalno u političkom životu države i podij za snažnije propagiranje svojih razmišljanja. S tim u vidu, moguće je jačanje popularnosti, ali i sasvim obrnut smjer, odnosno ispuhivanje potpore slijedom splašnjavanja migrantskog vala i očite promjene prakse službene politike koja više neće otvarati širom vrata novim migrantima. Tu je i uobičajen problem transformacije pokreta u parlamentarnu stranku koji su dosad mnoge slične varijante teško rješavale. Djelomično je strah da će CDU pokušati vratiti dio izgubljenih birača zaoštravanjem svoje retorike, premda će nakon formiranje nove vlade vjerojatno nastupiti uljuljkanost, a valja imati u vidu i prisutnost koalicijskih partnera koji će tu oštricu donekle otupiti.