Podaci Financijske agencije (Fina) pokazuju da su poduzetnici u djelatnosti kockanja i klađenja u 2016. godini uprihodovali čak oko 2,7 milijardi kuna, što je najviše u proteklih 16 godina.
Još 2015. godine rezultati znanstvenog istraživanja provedenog u Institutu Ivo Pilar pokazali su da iskustvo igranja na sreću makar jednom u životu ima oko 61 posto stanovnika Republike Hrvatske u dobi od 15 do 64 godine. Istraživanje je također pokazalo da su muškarci pet puta češće u problemu nego žene te da je problem izraženiji u malim i srednjim gradovima i ruralnom području, nego u velikim gradovima.
U Hrvatskoj više kasina nego u čitavoj Skandinaviji
Jedan od autora toga istraživanja, doktor Slavko Sakoman, u razgovoru za Lider istaknuo je da na lošu epidemiološku sliku ovoga problema utječe slabo gospodarstvo, nefunkcioniranje pravne države i nizak standard ljudi. Frustriranost i ljutnja radi nepravde, slabe perspektive i gubitka strpljenja da se život poboljša, veliki broj građana tjera na hazard i traženje brzih i rizičnih ‘rješenja‘.
>>>Prihodi od kockanja i klađenja u 2016. najviši u 16 godina, prednjačila Hrvatska lutrija
Jedan od najvećih problema je izrazito laka dostupnost igara na sreću svima, pa i maloljetnicima. Oglašavanje igara na sreću u medijima, smatra doktor Sakoman, nedopustivo je.
- Državnom politikom podržana je prevelika dostupnost takvog oblika zabave, osobito u odnosu na ponudu i laku dostupnost zdravih i kreativnih oblika zabave i provođenja slobodnog vremena mladih na nivou lokalne zajednice. Ni približno se ne provode potrebne represivne mjere protiv onih koji dozvoljavaju ulaz maloljetnim osobama u prostore gdje se igra na sreću. U Hrvatskoj ima preko 4000 sportskih kladionica, više je kasina nego u čitavoj Skandinaviji, istaknuo je Sakoman.
Još devedesetih, Sakoman je bio kreator i lider razvoja javno-zdravstvenog sustava za prevenciju ovisničkih ponašanja i izvanbolničko liječenje ovisnika. Pri svim Županijskim zavodima za javno zdravstvo formirao je timove koji su se bavili i izvanbolničkim liječenjem ovisnika.
- Po podacima koje dobivam s terena, čini se da je u nekim segmentima pala kvaliteta rada i entuzijazam timova sustava koji sam gradio nekoliko desetljeća.
Prevencija je najvažnija
S druge pak strane, organizacije i provedbe edukativnih preventivnih programa kroz obrazovni sustav i medije gotovo da i nema. Osim nekoliko privatnih mjesta za liječenje kockara, po javno-zdravstvenom modelu nije se razvijao lako dostupan i specijaliziran sustav tretmana osoba koje su upale u probleme radi kockanja ili ovisnosti o igrama na sreću. Ne provode se gotovo nikakve proaktivne mjere ranog otkrivanja osoba koje srljaju u taj problem.
[caption id="attachment_318973" align="aligncenter" width="750"]
Foto: Screenshot/Youtube/LaudatoTV[/caption]
- Problem se najčešće otkriva kada osoba više nije u stanju snalaziti se za novac da bi nastavila igrati, kada oni koji su posudili novac pritiskom traže povrat, kad obitelj primijeti da ‘netko krade novac iz kuće‘. Bližnji mogu primijetiti da se osoba, inače sklona toj vrsti zabave, povuče u sebe, da postaje depresivna, tjeskobna, da stalno ‘nekamo odlazi‘ ili da se zatvara u kuću pa ne izlazi.
>>>Igre na sreću: Hrvatska lutrija na udaru privatnih i ilegalnih kladionica
Što se tiče liječenja ove ovisnosti, ono se provodi po sličnim principima kao i sve druge. To je dugi proces u kojem, da bi se uspostavila kontrola nad neobuzdanim porivom da se nastavi igrati, treba utjecati na osobu da promijeni stil života, sustav vrijednosti i ‘psihologiju nagrade‘.
- Psihoterapijom treba rekonstruirati način na koji (ne)funkcionira kognicija kockara, ojačati samokontrolnu funkciju fronto-orbitalnog korteksa i unutar obitelji izmijeniti kvalitetu interpersonalnih odnosa. Uvijek treba voditi računa da se u svijesti ovisnika izgradi snažna i nepodijeljena intrizična motivacija za izlazak iz tog ovisničkog samopodržavajućeg kruga i da osoba osjeti isplativost i bolju perspektivu u nečem drugom, što će ispuniti prazninu koju kockar osjeća kada prekine s igrom.
Zaštita i unapređenje mentalnog zdravlja nasušna potreba našeg društva
Djeca i mladi su najvažniji resurs društvene zajednice koja mora značajno unaprijediti odgoj i obrazovanje školskog sustava, međutim, uloga roditelja i obitelji je nezamjenjiva u odrastanju i brizi za djecu. Za odgoj vlastite djece, kaže doktor Sakoman, ne postoje programi obučavanja, a to je najvažniji ‘posao‘. Stoga ne čudi da toliki broj roditelja trpi zbog činjenice da sa svojom djecom ‘nisu uspjeli‘ i da nisu zadovoljni ishodom njihova odrastanja. Na žalost, sve je više roditelja koji su i sami razvili puno loših navika, među kojima su sklonost kocki i igricama.
>>>Sektor kockanja i klađenja tijekom krize ostvario milijardu kuna dobiti (2016.)
- Jedan od neželjenih ishoda odrastanja djece su ovisnosti o igricama, kocki, drogi, alkoholu, cigaretama. Veliki postotak mladih ima ‘dijagnozu‘. Sve je više roditelja s nekom od ‘psihijatrijskih‘ dijagnoza, a sve je slabiji sustav koji bi trebao brinuti za mentalno zdravlje populacije. Tek razvojem institucionalnog okvira i afirmacijom zanimanja u kojima su psihologija i pedagogija glavne struke, mogla bi se u perspektivi osigurati stručna pomoć tisućama obitelji i desecima tisuća pojedinaca koji pate od nekog mentalnog poremećaja, zaključio je Sakoman te dodao da su zaštita i unapređenje mentalnog zdravlja nasušna potreba našeg društva.