Govori Vojislava Šešelja tijekom rata na području bivše Jugoslavije bili su huškački i cilj im je bio progon nesrpskog stanovništva, a između njegova govora kojim je pozvao na progon vojvođanskih Hrvata i samoga zločina postoji jasna veza, zaključilo je u srijedu u Haagu žalbeno vijeće nasljednika Haškog suda tzv. Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) izričući pravomoćnu presudu čelniku srpskih radikala kojega su osudili na deset godina zatvora.
Petorica sudaca na čelu s Amerikancem Theodorom Meronom zaključila su kako je govorom u vojvođanskom mjestu Hrtkovci 6. svibnja 1992. kojim je pozvao na progon Hrvata počinio zločin protiv čovječnosti potičući i znatno pridonijevši progonu i deportacijama Hrvata koji su uslijedili.
"Žalbeno vijeće smatra da je, u svjetlu Šešeljeva utjecaja na masu i zapanjujuće paralele između njegovih huškačkih riječi i djela koja su nakon toga počinjena od strane, među ostalim, njegove publike, Šešelj znatno pridonio zločinima počinitelja potičući na zločin progona, deportacije i druga nečovječna djela kao zločine protiv čovječnosti", kazao je sudac Meron.
>>>Šešelj nije kriv! Oslobođen je po svim točkama optužbe
Suci su i za njegove govore u Malom Zvorniku u BiH i u srbijanskom parlamentu u kojima je prijetio rijekama krvi, ocijenili da su pridonijeli strahu kod nesrpskog stanovništva kao i poticali na etničko čišćenje no zbog protoka vremena između govora i samih zločina nisu zaključili da postoji neupitna veza.
Što se tiče Šešeljevih govora na području Vukovara za koje je prvostupanjsko vijeće zaključilo da njihov sadržaj nije neupitno dokazan, žalbeno vijeće zaključilo je da prvostupanjsko vijeće tu nije počinilo pogrešku.
Žalbeno vijeće proglasilo je Šešelja krivim za tri od devet točaka optužnice.
Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za područje bivše Jugoslavije (ICTY) većinom glasova oslobodilo je 31. ožujka 2016. Šešelja po svim točkama optužnice, zaključivši nije bilo sustavnog i raširenog napada na nesrpsko stanovništvo u Hrvatskoj i BiH, da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata kao ni Šešeljeve odgovornosti za progon, ubojstva i druge ratne zločine u Hrvatskoj i BiH i protiv vojvođanskih Hrvata. Vijeće je tada zaključilo da je plan stvaranja Velike Srbije bio politički projekt, a ne kazneno djelo. Vijeće je također tada zaključilo da nema dokaza o kaznenoj odgovornosti Šešelja za slanje dobrovoljaca jer nije dokazano da je to činjeno u zločinačke svrhe nego je moguće da je slanje dobrovoljaca bilo namijenjeno zaštiti Srba.
>>>Vučićevi naprednjaci trijumfirali, debakl oporbenih stranaka
Vijeće je također zaključilo da "propaganda nacionalističke ideologije" nije sama po sebi zločin. Za Šešeljeve huškačke govore Vijeće je ocijenilo da su služili za podizanje morala vojnicima na terenu, a oni koji jesu bili huškački - nisu rezultirali progonom. Raspravno vijeće je većinom glasova zaključilo i da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata na čelu s Miloševićem jer je cilj dogovora srpskih dužnosnika bio obrana Srba i očuvanje Jugoslavije, a ne počinjenje zločina.
Haško je tužiteljstvo u žalbi zatražilo poništenje oslobađajuće presude zbog krupnih propusta prvostupanjskog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju koje je, prema žalbi tužitelja, unatoč obilju dokaza u presudi donijelo "zapanjujući zaključak" da nije bilo sustavnog i raširenog napada na nesrpsko stanovništvo u Hrvatskoj i BiH, da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata kao ni Šešeljeve odgovornosti za progon, ubojstva i druge ratne zločine u Hrvatskoj i BiH i protiv vojvođanskih Hrvata. Tužiteljstvo smatra dokazanim da je Šešelj zločinačkom pothvatu, prevođenom srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, značajno pridonio huškačkim govorima i slanjem dobrovoljaca te je tako poticao na zločine te stoga traži da se Šešelja osudi na 28 godina zatvora ili da se naloži ponavljanje suđenja.
Žalbeno vijeće uvažilo je dio žalbe tužiteljstva i zaključilo da je prvostupanjsko vijeće pogriješilo kad je, na temelju iznesenih dokaza, donijelo zaključak o nepostojanju sustavnih i raširenih zločina nad nesrbima u Hrvatskoj i BiH.
Meron je kazao kako je žalbeno vijeće zaključilo da je prvostupanjsko vijeće ili "ignoriralo znatni dio vrlo relevantnih dokaza" ili je pogriješilo kad je zaključilo da tužitelji nisu dokazali sustavne i raširene zločine u Hrvatskoj i BiH. U pogledu Vojvodine, prema žalbenome vijeću, prvostupanjsko je vijeće pogriješilo u zaključku da je progon Hrvata nepovezan s oružanim sukobom u Hrvatskoj i BiH.
Petorica žalbenih sudaca utvrdila su na nema osnova za zaključak o postojanju udruženog zločinačkog pothvata kao ni o namjeri Šešelja za sudjelovanjem u udruženom zločinačkom pothvatu te su taj dio žalbe tužitelja odbacili.
Šešelj je od puštanja na slobodu ignorirao žalbeni postupak poručujući da "ima pametnijeg posla", nije nazočio žalbenoj raspravi, a na izricanju pravomoćne presude također nije bio.
Šešelj je u pritvoru Haškog suda bio od veljače 2003. godine kada je dobrovoljno otišao u Haag, pa do studenog 2014. kada je pušten da se brani sa slobode zbog narušenog zdravlja, odnosno nešto više od 11 godina koje mu se priznaju u odsluženje kazne.
On nije nazočio ni izricanju prvostupanjske presude 31. ožujka 2016. a u međuvremenu se beogradskim medijima pohvalio da je potpuno izliječen od raka.