Slabljenje eura u odnosu na dolar raspirit će inflaciju u EU-u

Amerika priprema vanjskotrgovinski udar na Europu najavom uvođenja carina na europsku robu, no u pozadini se valja i monetarni udar koji bi mogao prilično oslabiti vrijednost eura. Riječ je o takozvanom kamatnom diferencijalu, odnosno razlici u kamatnim stopama Europske središnje banke (ECB) i američkih Federalnih rezervi (FED), koja se dodatno povećala prošloga tjedna. Na siječanjskom zasjedanju guverneri središnjih banaka eurozone odlučili su sniziti ključne kamatne stope za dodatnih 25 baznih bodova. Tako je stopa na novčani depozit spuštena na 2,75 posto, stopa na glavne operacije refinanciranja na 2,90 posto, a stopa na prekonoćni kredit pala je na 3,15 posto.

Neutralna razina

Kako su potkraj prošloga tjedna u svom osvrtu objavili analitičari Raiffeisen banke, na trenutačnoj razini kamatnih stopa ECB-ova monetarna politika još se može okarakterizirati kao restriktivna, odnosno djeluje u smjeru smanjenja domaće potražnje i inflacije. – Sudeći prema izjavama Upravnog vijeća, jasno je da se stajalište monetarne politike nastoji približiti neutralnoj razini, koja nema poticajan ni umirujući karakter prema gospodarskim aktivnostima – stoji u analizi. ECB će ovoga tjedna objaviti novu procjenu te neutralne razine kamatnjaka, naglašava makroekonomski analitičar Erste banke Mate Jelić. – Ususret toj odluci ECB-ova predsjednica Christine Lagarde dala je vlastitu procjenu raspona neutralnoga kamatnjaka od 1,75 do 2,25 posto – ističe Jelić. Valja naglasiti da taj raspon vrijedi za stopu na novčani depozit. Drugim riječima, to ostavlja prostor za dodatna tri rezanja kako bi se kamate spustile prema sugeriranim 'neutralnim' razinama, dodaje Jelić.

ECB mora oprezno odvagnuti gdje će zaustaviti sadašnji ciklus rezanja kamatnih stopa. S jedne strane, eurozonu i dalje pritišće inflacija. Temeljna inflacija (koja isključuje kolebljive cijene energenata i hrane) lani je iznosila 2,9 posto, znatno više od ciljanih dva posto. Istodobno eurozona pleše na rubu recesije, što ponajprije vrijedi za najveće europsko gospodarstvo, njemačko. Zbog poticanja ponajprije njemačke ekonomije ECB bi mogao smanjiti cijenu novca i ispod dva posto. Američku središnju banku pak tište druge brige. Za razliku od prevladavajućeg narativa, posebno među Trumpovim simpatizerima, administracija Joea Bidena ostavila je gospodarstvo SAD-a u izvrsnom stanju: nezaposlenost je na iznimno niskih 4,2 posto, a ekonomski rast ove i iduće godine iznosit će oko dva posto.

Za razliku od ECB-a, čiji je osnovni zadatak održavati inflaciju pod kontrolom, FED-ova zadaća uključuje i održavanje maksimalne zaposlenosti. S obzirom na to da zaposlenost (za sada) nije problem, FED-ov fokus bit će isključivo na inflaciji, koja bi mogla u 2025. dosegnuti 2,5 posto umjesto prije prognoziranih 2,1 posto. Stoga ne začuđuje da je FED nekoliko dana prije ECB-ova zasjedanja ostavio kamatne stope od 4,25 do 4,50 posto te najavio da se neće žuriti s dodatnim rezanjima. Prema njegovim prosinačkim očekivanjima, u cijeloj ovoj godini kamatne stope mogle bi se smanjiti za samo 50 baznih bodova. To znači da bi kamate u SAD-u u 2025. bile od 3,75 do četiri posto, a u Europi bi mogle – u nepovoljnom scenariju produbljenja krize u Njemačkoj – pasti i ispod dva posto.

Prema mišljenju ekonomista, razlika u kamatnim stopama FED-a i ECB-a veća od dva posto izazvala bi osjetniji odljev kapitala iz Europe prema Americi, gdje su kamate više. Taj se mehanizam sastoji u tome da kamatne stope FED-a i ECB-a izravno određuju i prinose na državne obveznice u SAD-u i eurozoni, a samim time i atraktivnost ulaganja u tu vrstu vrijednosnica. Smanjenje prinosa na državne obveznice u eurozoni naspram američkih i posljedični bijeg kapitala preko Bare povlače za sobom slabljenje eura u odnosu na dolar. Slabiji euro u prijevodu znači skuplju uvezenu američku robu, ali i svu drugu robu iz drugih dijelova svijeta koja se obračunava u dolarima; a to su ponajprije nafta i plin. Već je iz ovoga vidljivo da bi to dodatno rasplamsalo inflaciju u Europi, ali i pritisnulo cjelokupno gospodarstvo, od 2022. i ruskog prekida isporuke plina iznimno osjetljivo na cijene energenata.

Slabljenje eura

Sredinom rujna 2024. tečaj američke i europske valute bio je na 1,12 dolara za euro. Izborna pobjeda Donalda Trumpa spustila je do kraja godine tečaj prema 1,03 dolara za euro. Sada je tečaj iznad 1,04 dolara. Ipak, uz očekivano donošenje nekih protekcionističkih mjera Trumpove administracije i za europsko tržište te uza zadržavanje restriktivnosti monetarne politike, zatim nastavak dobrih rezultata američkoga gospodarstva, ali i dioničkog tržišta, spuštanje tečaja prema paritetu ne može se potpuno isključiti, stoji u RBA-ovoj analizi. – S trenutačne točke gledišta, na kraju prve polovine godine očekujemo EUR/USD na 1,02 dolara za euro – smatraju analitičari.

Porast razlike između ECB-ovih i FED-ovih monetarnih politika svakako bi mogao izazvati slabljenje eura u odnosu na dolar iako je ključno pitanje koliko je ta divergencija već ugrađena u postojeću razinu tečaja, smatra Jelić.

– Pogledamo li u ne tako davnu prošlost, od 2017. do 2020., možemo također vidjeti porast divergencije kada je ECB blago rezao kamatne stope uza širenje programa kvantitativnog popuštanja, a FED je istodobno znatno podizao kamatnjak, pri čemu dolar bilježi jačanje u odnosu na euro. Slabljenje eura u odnosu na dolar također bi imalo proinflatorni efekt na gospodarstvo eurozone, zbog čega će ECB i taj faktor aktivno sagledavati pri odlukama o spuštanju kamatnjaka. Faktor koji dodatno komplicira donošenje odluka jest sloj neizvjesnosti zbog mogućih SAD-ovih uvođenja carinskih tarifa. Taj bi potez istodobno negativno djelovao na BDP eurozone te bi bio potencijalno inflatoran, čime se dodatno komplicira okvir monetarne politike – ocjenjuje Jelić.

Najveća strana vjerovnica

RBA-ovi analitičari u odgovoru za Lider slažu se da veći kamatni diferencijal između ECB-a i FED-a može izazvati veći odljev kapitala prema američkom tržištu i u skladu s time slabljenje eura.

– Uz razmjeno visoku razinu štednje u Europi te nedostatak dubine europskih tržišta kapitala postoji realna opasnost od takva scenarija. U prošlogodišnjem izvješću o tržištu kapitala procjenjuje se da je 20 posto europske štednje uloženo u dugove zemalja izvan Europe, što je udvostručenje u odnosu na 2012. Zapravo, Europa je postala najveća strana vlasnica američkih trezorskih papira, nadmašila je Kinu. Zajedno drže oko 19 posto američkih državnih dužničkih vrijednosnih papira. Ipak, tu treba biti oprezan jer se Kina koristi skrbničkim uslugama u eurozoni, što donekle zamagljuje stvarnu liniju vlasništva nad američkim trezorskim vrijednosnim papirima. S rastom kamatnog diferencijala (u korist SAD-a) izgledna je mogućnost daljnjeg povećanja ulaganja u američke vrijednosnice od europskih ulagatelja – smatraju u RBA-u.

Valja naglasiti kako ovo nije prvi put da je nastala razlika u kamatnim stopama s obje strane Atlantika. Primjerice, nakon izbijanja velike globalne financijske krize 2008. FED je agresivno smanjio kamatne stope i primijenio kvantitativno popuštanje da bi potaknuo oporavak američkoga gospodarstva. I ECB je smanjio kamatne stope, ali i bio sporiji u uvođenju kvantitativnog popuštanja i drugih nekonvencionalnih mjera. Drugi je slučaj zabilježen za europske dužničke krize od 2010. do 2012. No sadašnja situacija ipak je nešto drukčija: odluke Washingtona sve više pokazuju da transatlantsko savezništvo postoji još samo na papiru.