Sud EU donio je dvije važne presude kojima potvrđuje svoj stav o ugovorima o kreditu vezanima za valutnu klauzulu CHF, javljaju iz Udruge Franak. Ističu da se stav Suda EU najbolje može vidjeti kroz riječi predsjednika Suda EU Koena Lenaertsa, koji je za slovenski Dnevnik prošle godine izjavio, citiramo: „Banke ne smiju naplaćivati razliku tečaja koja nije razumna. Potrošači imaju pravo na vraćanje preplaćenih iznosa.“
>>>Goran Aleksić upozorio na tri značajne presude o kamatama i švicarskom franku
U tome duhu donesene su i presude C-119/17 te C-126/17, prva je vezana za jedan slučaj u Rumunjskoj, a druga za slučaj u Mađarskoj. Ukratko, tim presudama potvrđuje se da nacionalni sud kod utvrđivanja nepoštenosti ugovorene valutne klauzule mora utvrditi:
- je li potrošač upozoren i informiran o rizicima te o svim bitnim informacijama vezanima za konkretnu ugovorenu valutu,
- je li ta valuta ugovorena u dobroj vjeri te
- je li takva odredba izazvala kasnije neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača.
>>>Udruga Franak traži zaštitu ispodprosječnih primanja od nezakonitih ovrha
Ako bi se sve to utvrdilo, nacionalni sud prema odluci Suda EU može presuditi da je u takvome slučaju zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetan kompletan ugovor o kreditu. Time se potvrđuje naše mišljenje da je itekako moguće i ostvarivo tužbom zahtijevati ništetnost ugovora s valutnom klauzulom CHF, i to zbog nepošteno ugovorene valutne klauzule CHF te još dodatno zbog nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, ističu iz Udruge Franak.
Detaljnije, presudom C-119/17 Sud EU je utvrdio:
- Odredba ugovora o kreditu zbog koje se tečajni rizik prenosi na dužnika i koja nije sastavljena na transparentan način tako da dužnik bude u stanju procijeniti temeljem jasnih i razumljivih kriterija ekonomske posljedice zaključivanja ugovora, podložna je ocijeni nepoštenosti od strane nacionalnog suda. Pritom valja utvrditi, unatoč zahtjevu za dobru vjeru, stvara li takva ugovorna odredba značajnu neravnotežu između prava i obveza na štetu potrošača. U skladu s time, uzimajući u obzir sve okolnosti koje se odnose na moguće promjene tečaja i rizike svojstvene kreditima koji glase na stranu valutu, nacionalni sud mora utvrditi:
- moguće nepoštivanje zahtjeva za dobru vjeru te
- postojanje eventualne značajne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu potrošača.“
>>>Smajo: Banke su mogle predvidjeti ‘divljanje’ franka
Presudom C-126/17 Sud EU je utvrdio sljedeće:
- Odredba o valutnoj klauzuli mora biti takva da prosječni potrošač koji je uobičajeno informiran i razumno obazriv te obaviješten može procijeniti utemeljenost preciznih i razumljivih kriterija, ekonomske posljedice koje proističu iz ugovora, a osobito ukupni trošak njegovog kredita. Ako u skladu s time nacionalni sud utvrdi protupravni karakter odredbe o valutnoj klauzuli, taj sud može proglasiti nevaljanost cjelokupnog ugovora, ako on ne može i dalje važiti nakon ukidanja tih odredbi.
Obje presude dodatno nas učvršćuju u našem uvjerenju da će Visoki trgovački sud potvrditi presudu suca Radovana Dobronića u ponovljenom postupku. Nadamo se da nećemo još dugo čekati na tu presudu, stoji u priopćenju Udruge Franak.