Kad bi trebalo izdvojiti aplikaciju koja je transformirala određeni segment života Homo sapiensa, to bi, bez ikakve sumnje, bio Tinder. Aplikacija za pronalaženje životnog ili seksualnog partnera trenutačno ima više od 60 milijuna korisnika koji u samo jednom danu naprave 1,4 milijarde ‘svajpova‘. Potonje je prvi razlog nevjerojatne popularnosti aplikacije jer omogućava pretražitelju da izrazi svoje sviđanje jednostavnim pomicanjem fotografije u lijevu ili desnu stranu.
Kako navodi marketinški stručnjak i čelni čovjek agencije Man Made Music Kevin Perlmutter, Tinder je odraz načina na koji potrošači komuniciraju ili žele komunicirati s brendovima i donose odluke bilo da je riječ o kupnji, bilo, u ovom slučaju, osobi s kojom bi se upustili u intimniji odnos. Konkretnije, na Tinderu se odluke donose na temelju prvog dojma, a korisnik registriran na aplikaciju ima jako malo vremena da privuče pozornost i natjera druge da umjesto ulijevo, njegovu fotografiju ‘svajapaju‘ udesno. Zanimljivo je što unatoč popularnosti aplikacije svega dva posto korisnika uopće izađe na spoj, a ni jedan posto ostvari neku ozbiljnu ljubavnu vezu. Unatoč toj lošoj statistici korisnici rado isprobavaju aplikaciju koja ne bi bila ni upola uspješna koliko je sad samo da je proces donošenja odluke samo malo kompliciraniji ili malo manje ‘vizualan‘.
Intuitivno odlučivanje Ta teza, tvrde stručnjaci, počiva na dvije premise. Prva je da je Tinder odraz naše kulturne opsesije izgledom i privlačenjem pozornosti, a druga da moderni potrošači, zbog siline informacija koje primaju svakodnevno, imaju sve kraći ‘attention span‘, odnosno sposobnost koncentracije. Ili, kako je zaključeno na konferenciji ‘Masters of Marketing‘, nikada nije bilo lakše naciljati potrošača i nikada teže s njim se i povezati. Tinder, dakako, može poslužiti kao vrlo dobra lekcija i ostalim oglašivačima koji žele privući pozornost potrošača, a prije nego ‘maznu‘ marketinške taktike kreatora aplikacije, trebaju shvatiti kako uopće funkcionira proces donošenja odluke modernog potrošača, posebno onog koji se svrstava u skupinu milenijaca (dobna starost od 18 do 35 godina). U svojoj knjizi ‘Thinking, Fast and Slow‘ autor Daniel Kahneman objašnjava dva načina na koja moderni potrošači donose odluke. Prvi je intuitivan i emotivan proces u kojem se odluke donose impulzivno, s vrlo malo napora. Drugi je proces racionalan, logičan i zahtijeva koncentraciju i nešto dulje promišljanje. Uzme li se u obzir spomenuta količina informacija kojoj su korisnici svakodnevno izloženi, logično je da će se sve više odluka donositi u kraćem razdoblju, dakle intuitivno i impulzivno. Prema mišljenju autora čak 95 posto odluka donosimo upravo na taj način, koji je vođen ne svjesnim, već podsvjesnim umom, naslonjen na emocije. Dakle, prvi i osnovni razlog zbog kojeg je Tinder toliko uspješan je što se naslanja upravo na spomenuti proces donošenja odluka. Korisnici na osnovi jednog pogleda na fotografiju registrirane osobe, prema intuiciji donose odluku o tome hoće li ga odbaciti, ‘svajpati‘ ulijevo ili prihvatiti, ‘svajpati‘ udesno.
Uspješni primjeri Da je ta teorija točna, a reklamiranje koje gađa podsvjesni um potrošača u pravilu uspješno, dokazuju i kampanje na Tinderu. Kako bi reklamirali film ‘Ex Machina‘, organizatori festivala SXSW na kojem je održana premijera koristili su se aplikacijom i to tako što su se registrirali kao 25-godišnja korisnica Ava. Muškarci, zainteresirani za tu mladu, lijepu djevojku, nemalo su se iznenadili kada su shvatili da je predmet njihova interesa robot, tvorevina marketinške agencije. Naime, nakon kratkog razgovora Tinder bi ih prebacio na profil na Instagramu spomenutog filma. SXSW je zahvaljujući toj podvali uspio dobiti i besplatan PR u brojnim svjetskim medijima, a namagarčeni korisnici priliku da besplatno pogledaju film. Ta metoda lažnog reklamiranja se, dakako, ne preporučuje svakome, ali ako je ipak koji oglašivač odluči prakticirati bilo bi dobro da ‘prevarenim‘ korisnicima ponudi nekakvu nagradu kako kampanja ne bi ostavila gorak okus u njihovim ustima. Brend Domino Pizza pak odlučio je začiniti Valentinovo na Tinderu. Lansirao je prigodnu kampanju tijekom koje je sudionike najromantičnijih ili kreativnijih ljubavnih razgovora odlučio nagraditi pizzom. U igri su mogli sudjelovati korisnici koji su fotografiju Domino ‘svajpali‘ desno, a njih je, kako su objavili iz kompanije, na kraju bilo čak sedamsto. S obzirom na to da je ‘reach‘ bio priličan, 200 tisuća, a trud minimalan, ekipa koja stoji iza brenda očito je uspjela u namjeri da zainteresira ‘tinderovce‘ i skroji kampanju po njihovoj mjeri i prema njihovom ograničenom ‘attention spanu‘.
Školske lekcije Mediji su pisali o još jednom vrlo zanimljivom korištenju Tinderom u promotivne svrhe. Producenti humoristične serije ‘Mindy Project‘, u kojoj se protagonistica, mlada liječnica bori sa svakodnevnim izazovima usamljeničkog života, zaključili su da je Tinder idealna aplikacija za promociju njihove nove sezone. U tu svrhu, otvorili su jako duhovite Tinder profile likova i, među ostalim, uspjeli saznati što korisnici zbilja o njima misle te jesu li uopće na emotivan način povezani s Mindy i njezinim kolegama. I dok SXSW i Domino pokazuju da je uistinu moguće u toliko kratkom roku privući pozornost potrošača i napraviti dugotrajniju priču, promovirati event, proizvod ili uslugu, ‘Mindy Project‘ svjedoči da je moguće demonstrirati vrijednosti brenda na Tinderu ili bilo kojem drugom mediju ili platformi uz, naravno, ‘tinderovske‘ postulate – zabavno, kratko, vizualno i jezgrovito. Kako je objasnio Kevin Perlmutter, Tinder je sjajan odraz mikrokozmosa u kojem obitavaju potrošač i brend; vrlo jasno objašnjava način donošenja odluke, ali i kakav sadržaj korisnici favoriziraju i uspijeva im privući pozornost. Promatra li se na fenomen Tindera iz kulturološkog rakursa, moglo bi mu se naći nemali broj negativnosti (otuđivanje, površnost i sl.). No u marketinškom je smislu sjajan primjer komunikacije u digitalnom svijetu i brendovima pomaže da u mrežu ulove neuhvatljive milenijce.