Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina uskoro bi trebao potpisati Pravilnik o tehničkim zahtjevima i ocjenjivanju usklađenosti za namještaj i dijelove namještaja, čija je priprema već dignula na noge uvoznike jeftinog i nekvalitetnog namještaja.
Ovih smo dana, naime, dobili pismo potpisano s ‘Drvna industrija Republike Hrvatske’, poslano s neslužbene e-adrese i bez imena ijedne osobe. U njemu se kritizira Prijedlog pravilnika, a Ministarstvo se optužuje da će njime tvrtkama nametnuti obvezatno ispitivanje namještaja kojim će ‘svi europski proizvođači namještaja, osim hrvatskih, moći do kraja neometano zauzeti cijelo hrvatsko tržište’. Međutim, zagonetna ‘Drvna industrija RH’ nastavlja u kontradiktornom smjeru: ‘Javnosti se ovih dana podmeću novinski napisi o nekvalitetnom namještaju koji dolazi u Hrvatsku... Čitatelji moraju znati da je riječ o istome onom namještaju koji su ispitna domaća tijela puštala u Hrvatsku sve ove godine i još su za to ispostavljala račune uvoznicima.’ Iz toga se može zaključiti, što smo i provjerili kod više domaćih proizvođača namještaja, da se iza ‘Drvne industrije RH’ ne kriju domaći proizvođači nego uvoznici, i to oni koji namještaj uvoze iz trećih zemalja (izvan EU), kojima Pravilnik ne odgovara.Kako nam je objasnio predsjednik Drvnog klastera Marijan Kavran, Pravilnik će, doista, biti stroži prema proizvođačima iz trećih zemalja; na proizvođače iz EU, pa tako i one iz Hrvatske, neće posebno utjecati jer su njihovi proizvodi visokokvalitetni. Štoviše, iz razgovora s njim dade se naslutiti kako domaći proizvođači pozdravljaju donošenje novog pravilnika jer je stari omogućivao da se u Hrvatsku može uvesti bilo što.Uzimajući sve to u obzir, novim bi pravilnikom bili pogođeni prije svega neki uvoznici iz naše regije te Kine i drugih zemalja izvan EU, pa je jasno da se njime domaća proizvodnja štiti od takvih uvoznika. Riječ je o jednoj od niza tzv. soft metoda zaštite domaćeg tržišta koje više-manje primjenjuju sve zemlje. Hrvatska se ubraja u zemlje koje su se takvim metodama koristile rijetko ili nikada, iako odličnih primjera ima i u susjednim zemljama u različitim djelatnostima. Primjerice, Srbija svoje konditore od jeftinog uvoza štiti i odredbom po kojoj je zabranjen uvoz čokolada kojima je isteklo više od 30 posto deklariranog roka trajanja.