Hrvatski proizvođači oružja i vojne opreme izvezli su prošle godine proizvoda u vrijednosti od 1,5 milijardi kuna. Velik dio u tome, kao što je priopćila Agencija Alan, svakako pripada i karlovačkom HS Produktu, najvećemu hrvatskom izvozniku na tržište SAD-a koji u prihodima već drugu godinu zaredom premašuje sto milijuna američkih dolara.
Iako je lanjski prihod nominalno sličan onomu iz godine prije, konačni obračun pokazat će rast dobiti, što je, kaže direktor HS Produkta Željko Pavlin, rezultat primjene više inovacija koje su smanjile trošak poslovanja. Na temelju ugovora sklopljenih potkraj 2014. HS Produkt ove godine očekuje daljnji rast ukupnog prihoda.
Dok većina gospodarstva za svoje probleme okrivljuje svjetsku krizu, HS Produktova proizvodnja, prihodi i zapošljavanje znatno su rasli upravo tijekom nje pa je prošle godine završio i više od sto milijuna kuna vrijedan investicijski ciklus za proširenje proizvodnje jurišne puške, svoga daljnjeg tržišnog aduta. Kriza je i vode se ratovi, zato bi mnogi rekli – eto prilike za proizvođače oružja. Međutim, tvrdi Pavlin, to vrijedi samo za velike proizvođače vojnog naoružanja i neke države koje sudjeluju u ratu. Štoviše, u zemlje u kojima su sukobi nema legalnog izvoza oružja. HS Produktu ratovi tako zapravo ograničavaju tržište. S planom o gradnji tvornice streljiva vlasnici tvornice Marko Vuković i Ivan Žabčić upoznali su za lanjskog posjeta tvornici i premijera Zorana Milanovića te ministre Antu Kotromanovića i Ranka Ostojića. HS Produktu već su stigle ozbiljne ponude dobavljača opreme za proizvodnju streljiva. Istodobno tražimo strateškog partnera koji bi pomogao financijski u toj pedeset milijuna eura vrijednoj investiciji i u plasmanu dijela proizvodnje, a od države tražimo pomoć, makar u obliku zemljišta za tvornicu.
• Hoće li to biti greenfield-investicija ili u obzir dolazi i prenamjena nekog kompleksa?– Proizvodnja streljiva specifična je, radite s eksplozivnim materijalima, zato morate zadovoljiti mnoge sigurnosne uvjete: minimalnu udaljenost od naselja, morate imati imati grudobrane, kvalitetno riješenu vodoopskrbu i ostalu infrastrukturu. Takav pogon mora ispunjavati i specijalne građevnostatičke zahtjeve i zato je sigurno jednostavnije i jeftinije sagraditi nove objekte u skladu s propisima nego se upuštati u adaptaciju postojećih. Zato ni bivša vojarna u karlovačkome prigradskom naselju Mekušju nije naš prvi izbor jer ima mnogo tehničkih nedostataka i usred je poplavne zone. Mi sami u testiranju oružja potrošimo do 10-ak milijuna komada streljiva na godinu, a da prijeđemo prag rentabilnosti, morali bismo godišnje proizvoditi barem pedeset milijuna komada streljiva različitoga kalibra. To traži i posebne certifikate koje u Hrvatskoj nitko ne izdaje, osnivanje laboratorija i mnogo drugih stvari.
• Uzme li se sve to u obzir, isplati li se onda uopće ulaziti u taj posao u Hrvatskoj?– To je tipično novinarsko pitanje i tipičan način razmišljanja ljudi u Hrvatskoj – isplati li se nešto ili ne isplati. To je, zapravo, i priča o HS Produktu, jer kad smo počinjali, tko je mogao reći hoće li se isplatiti proizvodnja pištolja u Hrvatskoj? U svijetu je bilo mnogo proizvođača dobrih pištolja, a mi smo bili bez znanja i tehnologije, k tome pod poluembargom. Sve je govorilo da se to ne bi isplatilo. Ako se zadovolje ključni uvjeti, sve se isplati; k tome treba imati malo sreće i situacija na tržištu mora biti sklona zamisli i proizvodu. Je li Bill Gates na početku znao hoće li mu se isplatiti sve što je zamislio? Dakle, stvar je u viziji i pameti da se ta vizija ostvari.
• Koliko su se promijenile okolnosti u poslovanju HS Produkta otkako su njegovi vlasnici preuzeli Karlovačku banku?– Sad smo, zbog toga što su nam isti vlasnici, i zakonski ograničeni u kreditnim odnosima s Karlovačkom bankom, ali mnogo nam je lakše poslovati s inozemstvom. Ulaskom Vukovića i Žabčića Karlovačka banka postala je velik oslonac u platnom prometu s inozemstvom ne samo nama nego i sve većem broju izvozno orijentiranih poduzeća. Sve smo više bili žrtve domaćih banaka u vlasništvu inozemnih, koje su čak odbijale naplatiti naša potraživanja po akreditivima uz ispriku da ne prate trgovinu oružjem i vojnom opremom. To je bila perfidna zaštita njihovih domicilnih proizvođača vojne opreme, a ubrzo su na takav zid počela nailaziti i druga hrvatska izvozna poduzeća koja nemaju veze s vojnim sektorom.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju Lidera.