Nakon smjene Ante Violića, pa zatim i smjene njegova nasljednika Brune Bonifačića uskoro bi trebao biti smijenjen i aktualni član Uprave ACI-ja Dražen Nikolić. To bi trebala biti treća smjena po redu u samo deset mjeseci u najvećoj hrvatskoj nautičkoj grupaciji.
Prema neslužbenim informacijama koje navodi Novi list, već se priprema saziv nove sjednice Nadzornog odbora na kojoj bi najvažnija točka dnevnog reda trebala biti upravo smjena Uprave i imenovanje nove. Navodno su poznati i glavni kandidati za popunu Uprave i oni dolaze iz nadzornog odbora ACI-ja.
Po toj varijanti dužnost predsjednika Uprave trebala bi preuzeti sadašnja predsjednica Nadzornog odbora Doris Peručić, dok bi druga članica Uprave trebala postati Tamara Martinčić, koja je također članica Nadzornog odbora.
Doris Peručić je inače profesorica na Sveučilištu u Dubrovniku, dok Tamara Martinčić radi kao savjetnica za gospodarstvo u Upravnom odjelu za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj Primorsko-goranske županije. Ukoliko se doista obistine predviđanja da će one preuzeti Upravu ACI-ja treba reći kako im je manjak menadžerskog iskustva objektivan nedostatak, dok se kao prednost može uzeti činjenica da su kroz rad u NO-u mogle steći vrlo dobar uvid u poslovanje ACI-ja.
Neovisno o tome nemoguće je pobjeći od činjenice kako se treća promjena Uprave u samo 10 mjeseci isključivo može promatrati kao kadrovski fijasko u jednoj strateški izuzetno važnoj državnoj tvrtki, koja ima izuzetan razvojni potencijal za cijeli Jadran.
Ključan posao trebala je biti priprema za dokapitalizaciju nautičke grupacije koja ima 21 marinu na Jadranu, te je po najavama predstavnika hrvatske Vlade, ACI već trebao biti spreman za početak tog procesa u kojem bi glavni partneri trebali biti hrvatski mirovinski fondovi.
Međutim, pripreme dosad uopće nisu obavljene na kvalitetan način, dijelom zbog kadrovskih zavrzlama, odnosno zato što nije pripremljen niz organizacijskih promjena i strateških dokumenata bez kojih je teško očekivati kvalitetnu dokapitalizaciju, odnosno njezin maksimalan učinak, koji će se svakako ogledati u cijeni za paket dionica ACI-ja, ali i kroz provođenje investicija u marinama.
Za poznavatelje stanja u ACI-ju jedan od većih problema svakako je razjedinjenost poslovnog sustava u kojem svaka marina radi zasebno, što se dosad nije promijenilo. Nadalje nije obavljen niti prilično kompliciran i zahtjevan proces rješavanja imovinsko-pravnih odnosa tako da se danas precizno ne zna što je sve u vlasništvu ACI-ja, kolika je vrijednost tih nekretnina, što je jedan od temelja za izradu dugoročne strategije poslovanja