[gallery columns="5" ids="226404,226405,226406,226407,226408"]
Kad se počne govoriti o porezima, posebno o porezu na dohodak, i kad se upotrebljavaju izrazi poput ‘redistribucije‘, ‘decentralizacije javnih usluga‘ i sličnih, mnogi se hvataju za glavu. No kad razgovarate s eminentnim stručnjakom i sveučilišnim profesorom za porezno područje, neke se stvari razjasne.
Anto Bajo iz Instituta za javne financije na Liderovoj konferenciji ‘48 sati: susret gradonačelnika i poduzetnika‘ održao je kratko predavanje o utjecaju čestog mijenjanja porezne politike na gradove i općine. Iako su svi zaposlenici slavili kad su se ove godine povećale plaće zbog većega neoporezivog dijela dohotka, čelnici lokalne samouprave hvatali su se za glavu. A upravo je taj porez, koji je samo mali dio mnogih poreza i nameta u Hrvatskoj, postao instrumentom državne manipulacije lokalnom sredinom. A kako, objašnjava profesor Bajo.
U svojoj prezentaciji na Liderovoj konferenciji ‘48 sati‘ rekli ste da ciljevi, motivi i razlozi mijenjanja porezne politike prema jedinicama lokalne samouprave nisu jasni. Kakve su posljedice promjena bez jasne vizije?
– Dosadašnje su se vlade, pa i ova posljednja, koristile porezom na dohodak kao instrumentom politike ublažavanja fiskalnih nejednakosti između lokalnih jedinica, zatim kao instrumentom fiskalne decentralizacije, socijalne, demografske i regionalne politike. U stalnim promjenama poreza na dohodak i načina dijeljenja njegovih prihoda između država i jedinica lokalne samouprave očitava se stvarna nemoć naših vlada da jasno profiliraju nacionalne fiskalne i gospodarske prioritete. Zbog nedostatka cjelovite gospodarske strategije nema ni jasno utvrđenog koncepta ili plana fiskalne decentralizacije. Država je intervencijama u sustav poreza na dohodak pokušala ostvarivati sve moguće ciljeve, a trebala je samo što jednostavnije podijeliti prihod od poreza i popuniti fiskalne nejednakosti između jedinica lokalne samouprave s transferima iz državnog proračuna koji su utemeljeni na jasnim i transparentnim kriterijima. Vlade nisu bile sklone većoj fiskalnoj decentralizaciji, zbog čega su manipulirale prihodima od poreza na dohodak njegovom složenom i nejasnom podjelom s lokalnim jedinicama koje su bile u posebnome, preferencijalnom poreznom tretmanu. Tako je stalnim promjenama postotka u podjeli prihoda od poreza na dohodak država pomagala područjima od posebne državne skrbi, brdsko-planinskim područjima, otočnim lokalnim jedinicama, lokalnim jedinicama koje su preuzele više obveza za financiranje decentraliziranih funkcija osnovnog i srednjeg školstva. Koncept se ni danas nije promijenio jer se porez na dohodak upotrebljava kao instrument regionalne politike pomoći potpomognutim područjima uz ispunjavanje ostalih nejasnih ciljeva. Ta želja za manipuliranjem porezom ponajprije je rezultat njegove važnosti za financiranja lokalnih jedinica. Naime, porez na dohodak čini više od polovine prihoda jedinica lokalne samouprave, odnosno više od 90 posto njihovih poreznih prihoda.
Koliko su lokalne jedinice sa svojim minusima opterećenje u ukupnom deficitu državnog proračuna?
– Omjeri su zanimljivi. Dakle, ukupno se sve lokalne jedinice zadužuju do pola milijarde kuna na godinu, a država se na godinu zaduži za više od 20 milijarde kuna. Samo su godišnji rashodi za kamate i glavnicu državnog duga 11 milijardi kuna. Dug i deficit lokalnih jedinica nisu prijetnja fiskalnoj stabilnosti države jer je dug lokalnih jedinica 4,3 milijarde, a zajedno s dugom komunalnih društava to je oko 11 milijardi kuna. Zbog restriktivnih ograničenja na zaduživanje, koje godišnje utvrđuje Vlada, lokalne se jedinice snalaze i s pomoću svojih komunalnih društava financiraju svoje razvojne projekte. Iznos duga lokalnih jedinica jednak je iznosu koji država na godinu plaća samo za kamate i glavnicu duga.
Koja je uloga Zakona o fiskalnoj odgovornosti? Čini se da baš ne djeluje...
– Zakon je odličan dokument koji traži izravnu odgovornost osoba koje potpisuju naloge i ovlaštenja za plaćanje u mjerodavnim ministarstvima i državnim tijelima te od čelnika javnih poduzeća i komunalnih društava. Taj zakon treba biti potpora Vladi u poštovanju fiskalnih pravila, ali i instrument za vođenje razborite fiskalne politike. Kratko se primjenjuje, zato će se učinci moći evaluirati tek za nekoliko godina.
Cijeli intervju možete pročitati u novom broju Lidera.