Posljednja dva tjedna obilježila su dva gospodarska događaja: objava studije Ministarstva gospodarstva o snažnom utjecaju profesionalnih i poslovnih usluga na BDP te početak Uberova rada u Zagrebu.
Iako na prvi pogled ta dva događaja nemaju međusobne poveznice, rezultati studije i interes naroda za inovativnu uslugu mogli bi biti dovoljno dobar razlog za razmatranje promjene smjera razvoja hrvatskoga gospodarstva – iz zastarjelog ekonomskog koncepta reindustrijalizacije prema razvoju ekonomije znanja utemeljene na razvoju profesionalnih i poslovnih usluga, informacijske tehnologije i inovativnosti poslovanja.
Profesionalne i poslovne usluge
Nedavno objavljena studija Ministarstva gospodarstva pokazala je da sektor profesionalnih i poslovnih usluga u Hrvatskoj čini 10 posto bruto domaćeg proizvoda. Čak i u krizi, kad je izgubljeno 200.000 radnih mjesta, radna mjesta izgubljena su u tradicionalnim industrijama, a uslužni je sektor, u kojem su konzultanti, pravnici, arhitekti, programeri i drugi, uspio je povećati zaposlenost i ojačati izvoz. Ti podaci pokazuju da je došlo vrijeme da se posveti više pozornosti tim uslužnim sektorima te da se političke stranke potaknu na propitivanje postojećih gospodarskih modela i smjera razvoja hrvatskoga gospodarstva. Važnost sektora profesionalnih i poslovnih usluga i u njihovu je horizontalnom utjecaju na razvoj i rast produktivnosti cjelokupnoga gospodarstva. Sektori poput informacijske tehnologije, poslovnog savjetovanja ili dizajniranja – istodobno poboljšavaju kvalitetu i konkurentnost proizvoda ili usluga te učinkovitost drugih industrija.
Riječ je o aktivnostima koje i same imaju mnogo dodane vrijednosti i koje tradicionalnim industrijama poput prerađivačke, turističke i financijske omogućavaju da se pomiču više u lancu dodane vrijednosti.
Dolazak Ubera, svjetski poznate inovativne usluge za prijevoz osoba osobnim automobilima koja već postoji u 340 svjetskih gradova, u hrvatskim medijima uzela je mnogo prostora i prije početka poslovanja prošli tjedan. Za one koji još ne znaju, to je usluga koja spaja osobe koje traže prijevoz s osobama koje nude prijevoz za naknadu manju od uobičajene taksi-tarife. Zato i nije čudno što su se zagrebački taksisti, neki političari te zagrebački gradonačelnik usprotivili Uberovu dolasku. To nikako nije spriječilo korisnike koji su objeručke prigrlili dolazak te usluge: u prvih 24 sata preuzeto je 13.000 kopija aplikacije UberX za pametne telefone i u medijima je objavljeno mnogo prvih pozitivnih iskustava korisnika.
Prosperitetni sektori
Iako će vrijeme pokazati uspješnost za Hrvatsku prilagođenoga poslovnog modela te usluge, reakcije ljudi pokazuju vrlo velik interes korisnika za inovativne usluge usmjerene na čovjekove potrebe (npr. cijena i jednostavnost) utemeljene na informacijskoj tehnologiji, kakva je Uberova. Takvo ponašanje pokazuje promjenu korisničkih navika i postojanje velike baze potencijalnih korisnika drugih inovativnih poslovnih modela koji će uskoro promijeniti mnoge tradicionalne industrije hrvatskoga gospodarstva.
Upravo primjena ekonomije znanja i inovativnih pristupa poslovanju mogli bi pružiti priliku hrvatskim nekonkurentnim tradicionalnim industrijama da se primjenom inovativnih poslovnih modela preorijentiraju na konkurentnije industrijske proizvode i stvaranje potpuno novih proizvodno-prerađivačkih tržišnih niša jer za to postoje tržišta. Međutim, hrvatska gospodarska politika istodobno bi trebala omogućiti brzo odumiranje industrijskih tvrtki koje do sada nisu pronašle nove poslovne modele i odgovore na promjenu korisničkih navika i potreba te svoju potporu i poticaje preusmjeriti prema onima koji se prilagođavaju dovoljno brzo.
U današnjem svijetu ubrzanog razvoja znanja, u kojem studenti tehničkih znanosti na trećoj godini studija uviđaju kako pola od onoga što su učili na prvoj godini više ne vrijedi, treba stalno razmatrati koje prosperitetne sektore poticati. Imajući na umu rezultate studije Ministarstva gospodarstva i visoku razinu prihvaćanja korisnika inovativnih usluga, postavlja se pitanje je li odgovorno promicati ponajprije sektorsku politiku, poticaje i druge mjere za revitalizaciju nekonkurentnih hrvatskih tradicionalnih industrija ili bi bilo učinkovitije kad bi se fokus i podrška preusmjerili prema razvoju profesionalnih i poslovnih djelatnosti te jačoj promidžbi inovativnosti. Napokon, ako uzmemo u obzir globalne trendove razvijenih europskih zemalja u kojima već više od 10 godina zaposlenost u tradicionalnim industrijama opada, primarni rast zaposlenosti ostvaruje se u uslužnom sektoru, odgovor se nameće sâm po sebi.
