'FGS-ovi nisu Fondovi za gospodarski spas'

Posljednjih su tjedana odnosi između države i društava koja upravljaju fondovima rizičnog kapitala (točnije, fondovima za gospodarsku suradnju u kojima je državni i privatni kapital u odnosu 50:50) naoštreni poput mača za bitku.

No osim Alternativa koji teško pristaje na regulatorne izmjene, ostala su društva s državom izgleda našla zajednički jezik. No znatno više od visine naknade ili upravljačkih prava trebalo bi zabrinjavati to što ulaganja baš i nema. Upravo o razlozima izostanka ulaganja govori Dušan Banović, investicijski menažer Prosperus Investa.

Ideji pokretanja FGS-ova nitko se nije protivio jer se cijelo vrijeme proteže teza kako je to jedini preostali svježi kapital na koji poduzeća mogu računati. Stoji li ta tvrdnja?

Ne bih rekao da je private equity (PE) jedini izvor kapitala u ovim kriznim vremenima. Dodatni kapital treba prije svega stići od strane samih poduzetnika, inozemnih strateških partnera, EU fondova i banaka. Čak i u razvijenim kapitalističkim sustavima PE kapital se smatra nišnim, vrlo specifičnim izvorom financiranja koji čini mali postotak izvora ukupno dostupnog kapitala.

 A kod nas čak i to malo, nišno izostaje. Zašto? 

Problem nedostatka kapitala rezultat je negativnih ekonomskih trendova u Hrvatskoj: veliko porezno opterećenje, neefikasnost javne uprave, neadekvatno funkcioniranje pravosudnog sustava, česte i retroaktivne izmjene ključnih zakonskih propisa, strukturna nezaposlenost te pad potrošnje na javnoj i privatnoj razini. Kapitala ima, ali on se jednostavno ne osjeća dobrodošlim u Hrvatskoj. Zar činjenice kao što su pad izravnih inozemnih investicija, rast štednje i rekordna likvidnost banaka Hrvatskoj nisu dokaz tome? Kapitala ima, ali je danas u Hrvatskoj mali broj ljudi koji žele biti poduzetnici u trenutnim ekonomskim uvjetima koji vladaju.

Dakle, za sporost ulaganja i to što u srednjoj i istočnoj Europi model doista funkcionira, treba okriviti poduzetnike?

Pitanje je što se podrazumijeva pod malo i sporo te koji su kriteriji koji to definiraju. Naime, investitori su na početku projekta FGS-ova postavili osnovni cilj od 5 investicija u pet godina po svakom fondu. Ako se gleda prema tom kriteriju, većina će FGS-ova ispuniti očekivanja svojih investitora jer su realno prošle samo dvije godine od početka njihovog rada. Kod PE fondova potrebno je minimalno 6-9 mjeseci od prvog sastanka do realizacije investicije pri čemu je potrebno detaljno pogledati stotinjak projekata kako bi se pronašao onaj pravi koji će zadovoljiti očekivanja ulagatelja. To je najveći razlog zbog kojeg se stječe dojam sporosti procesa.

Problem je samo što prezaduežen tvrtke nemaju previše vremena.

Javnost je stekla pogrešan dojam da su FGS-ovi zapravo 'Fondovi za gospodarski spas' koji će poklanjati novac i spašavati propala poduzeća. To jednostavno nije točno. Kao i svugdje u svijetu PE kapital namijenjen je najboljim i najperspektivnijim tvrtkama odnosno 'odlikašima'. Činjenica da je u Hrvatskoj teško naći takva društva tema je za sebe koja više govori o stanju našeg gospodarstva nego o uspješnosti funkcioniranja PE fondova u Hrvatskoj. FGS-ovi su dakle javno-privatni projekt (JPP) koji funkcionira na profitnoj osnovi i čiji temelj rada nisu subvencije ili donacije već osiguranje povrata investitorima. Kao i svi JPP projekti u tako i FGS-ovi prolazi kroz faze porođajnih muka, učestalih izmjena i dopuna statuta, pravilnika i prospekta FGS-ova koji se mijenjaju svakih šest mjeseci. Nemojte također zaboraviti činjenicu da se uspješnost PE fondova mjeri na kraju, a to će za FGS-ove biti tek 2021. godina. Uložiti novac lakši je dio posla. Puno je teže voditi i razvijati društvo i nakon pet ili sedam godina realizirati izlaz koji će omogućiti investitorima adekvatan prinos na investiciju.
U zemljama naše šire okolice PE fondovi funkcioniraju bolje, prije svega zato što su puno prije nas krenuli razvijati taj oblik financiranja te zbog činjenice da je riječ o većim i ekonomski razvijenijim zemljama. Često zaboravljamo da cjelokupna populacija Hrvatske predstavlja predgrađe jednog većeg europskog grada i da će Hrvatska biti na začelju zemlja EU prema veličini gospodarstva. 

U čemu je onda najveći problem? U nedostatku zanimljivih, isplativih projekata, u tome što se vlasnici poduzeća još nisu spremni odreći dijela vlasništva? 

Razlozi zbog kojih nije bilo više ulaganja leže na obje strane. S jedne strane imamo poduzetnike koji nisu spremni prihvatiti partnera u društvu, koji nemaju vizije gdje žele biti sljedećih pet godina, koji nemaju profesionalni menadžment i ustrojenu internu organizaciju, koji ne žele uvesti redovnu kontrolu i reviziju poslovanja, kojima je porezna optimizacija i osobna zarada veći fokus od razvoja poslovanja i budućnosti društva, kojima su ljudi trošak a ne kapita, te koji nisu spremni na prodaju dijela ili čitavog društva. Sve su to ograničavajući faktori koji nisu samo karakteristični za Hrvatsku. Kod nas su oni samo više izraženiji jer smo nerazvijeno gospodarstvo u tranziciji koje još puno toga mora naučiti o kapitalizmu i tržišnoj ekonomiji. No moramo biti iskreni pa priznati da PE kapital nije idealan za svako društvo u svakoj fazi razvoja. On je idealan prije svega za srednje tvrtke koje se žele razviti u velika društva sposobna da preuzmu poziciju tržišnog lidera u svojoj niši i postanu društvo sa profesionalnim menadžmentom i disperziranom strukturom vlasništva.
Društva koja upravljaju FGS-ovima zbog vrlo specifične situacije (država je osigurala jednak udjel kapitala) odlučila su dodatno postrožiti kriterije za plasman sredstava u nadi kako će se rizik eventualnih neuspjelih investicija svesti na minimum.
Iako prostor za poboljšanje uvijek postoji, nerealno je očekivati da će tako specifičan izvor financiranja kao što je PE u Hrvatskoj ikada postati dominantan. Sve dok se ne steknu uvjeti za gospodarski rast bit će teško pronaći projekte i društva koja će zadovoljiti očekivanja ulagatelja. Zapadnim razvijenim ekonomijama trebala su brojna desetljeća da razviju taj oblik financiranja pa stoga nemojmo imati iluzije da će to nama uspjeti preko noći.