[gallery columns="5" ids="227717,227718,227719,227720,227721"]
Otkad je prije gotovo 15 godina objavljen prvi oglas na portalu Moj posao, on neprestano uspijeva opravdati slogan kojim se reklamira – ‘centralno mjesto hrvatskog tržišta rada‘.
Osnovao ga je Nenad Bakić, 2007. prodao ga je britanskome medijskom konglomeratu Daily Mail and General Trust Groupu (DMGT); od 2014. portal Moj posao i tvrtka Tau on-line dio su grupacije Alma Career u kojoj finska Alma Media ima udio od 85 posto, a najveći svjetski portal za traženje poslova Monster 15 posto udjela. O poslovnim planovima i stanju na tržištu rada razgovarali smo s predsjednikom Uprave Tau on-linea Igorom Žonjom, koji je u tvrtki posljednjih deset godina.
• Kakvi su ovogodišnji trendovi na tržištu rada prema vašim podacima?
– U prva četiri mjeseca objavljeno je 20 posto više oglasa nego prošle godine u istom razdoblju. Lani je bilo 11 posto više oglasa nego 2013. pa možemo reći da se tržište rada oporavlja iako je broj nezaposlenih još gotovo tristo tisuća. Rast broja oglasa pozitivan je znak. Dio toga sigurno se odnosi na fluktuaciju radnika, ali dio se odnosi i na nova zapošljavanja. U sadašnjim ekonomskim trendovima ne možemo očekivati veći rast. I ovo je začuđujuće za nas.
• Nema pomaka u obrazovnom sustavu i njegovoj vezi s tržištem rada. Što vi mislite o tom problemu i koja su potencijalna rješenja?
– Teškoće počinju u obitelji i tu je najveća odgovornost na roditeljima. U protestantskim zemljama djeca se mnogo brže osamostaljuju i te su zemlje uspješnije. No pretjerana skrb problem je u cijeloj Europi, zato u gotovo svim zemljama imamo veću stopu nezaposlenosti mladih nego opću stopu nezaposlenosti, a mi se u tome znatno ističemo u lošem smislu. U obrazovnom sustavu vrlo često ne razumiju da škole ne postoje radi profesora i učitelja nego radi djece, odnosno polaznika. Vraćanje na gimnazije bilo je potpuno pogrešno jer je rezultat toga mnogo mladih ljudi koji nakon srednjoškolskog obrazovanja ne znaju ništa raditi. Trendovi u europskom školovanju potpuno su drugačiji, usmjereni su na razvoj strukovnih škola. Nakon devet-deset godina obvezatnog školovanja djeca se polako specijaliziraju. Dobro je i što se kod nas sada govori o uvođenju dvojnog sustava obrazovanja, kakav postoji u Njemačkoj, a koji uz teoriju podrazumijeva uvođenje prakse u obrazovanje. U Hrvatskoj se fakulteti često upisuju radi socijalnih prava i studira se vrlo dugo; prolaznost je izrazito niska, samo od 30 do 40 posto, a trebala bi biti barem od 80 do 90 posto. Na sveučilištima je stanje najlošije jer su inteligentni ljudi iskoristili njihovu neovisnost za privatne ciljeve. Vrtići su nam najbolji, osnovne škole za nijansu su lošije, srednje još lošije, a fakulteti su ustanove kojima su najpotrebnihe promjene. Pretjerano su usmjereni prema znanstvenom radu, a još nemamo dovoljno kvalitetnih znanstvenika i nedovoljno su povezani s ostalim potrebama tržišta rada. Rezultat je da imamo mlade ljude koji nisu spremni za tržište rada, neambiciozne itd. A što su dulje nezaposleni, to je gore.
• Nezaposlenost mladih od čak 45 posto gorući je društveni problem. Kako ga riješiti?
– To nije hrvatska specifičnost, u mnogim je zemljama stopa nezaposlenosti mladih viša od opće nezaposlenosti. Poticaji koje daje država sve su bolji i imaju sve bolje rezultate, ali treba ih više usmjeriti prema realnom sektoru jer su sada više u sferi javnog sektora; ako i nisu, ondje se lakše i brže realiziraju. Mladi trebaju sami pokazati više želje i upornosti, makar na početku volontirali ili radili za malu naknadu jer i to je bolje nego da uopće nisu uključeni u tržište rada. Trebalo bi ukinuti gimnazije i imati isključivo strukovne srednje škole, a fakultete usmjeriti prema tržištu rada i ostaviti im neovisnost ovisno o njihovoj uspješnosti. Možda bi čak trebalo uvesti vaučere, pa neka polaznici biraju kamo će ići, a državne ustanove samo kratkoročno zaštititi dok se ne prilagode tržišnim promjenama.
Cijeli razgovor možete pročitati u novom broju Lidera.