Kao višegodišnji gospodarstvenik i član uprave proizvodnih industrijskih tvrtki te bivši bankar prvi put nakon 2008. osjećam optimizam, koji je utemeljen na statističkim podacima EIZ-a i DSZ-a, ali i stvarnim kretanjima u ekonomiji.
Nažalost, obistinila se stara narodna poslovica da nakon sedam ‘sitih’ godina (2001. – 2008.) dolazi sedam ‘gladnih’, pa tako stalno iznova. Jahanje na valovima te cikličko kretanje ekonomije kako nacionalne tako i svjetske uz mnoštvo nesigurnosti jedna je od konstanti, odnosno jedina je konstanta stalna promjena i prilagodba. Srećom, shvatili smo da nema života samo od usluga i građevine te turizma već da moramo ponovno razvijati industriju i to redom: prehrambenu, drvnu, metalsku, kemijsku, tekstilnu itd.
I država je poput tvrtke Ključni pokazatelji poput rasta BDP-a, rasta industrijske proizvodnje, rasta indeksa investicija kao i efekti poreznog rasterećenja rada uz obećanja o daljnjem smanjenju porezne presije i oporezivanja rada prema oporezivanju potrošnje i bogatstva smjer je koji obećava i budi optimizam. Na poziciji člana uprave u drvnom sektoru od 2012. do danas radio sam s timom i uspio povećati prihode za 250 posto, i to isključivo izvozne prihode, povećati zaposlenost za 100 posto (plus 300 radnika), investirati tridesetak milijuna kuna u akvizicije i nove pogone tako da sam svjestan da samo optimizam i strukturirani fokusirani pristup, spremnost poduzetnika na razvoj i rizik uz instinkt za preživljavanje mogu donijeti rast ključnih komponenti kao što su BDP, izvoz i industrijska proizvodnja.Država je poput tvrtke i može trošiti koliko privređuje, ne više od toga ili, ako i troši privremeno, tada to mora biti usmjereno u razvoj koji će donijeti kompetitivne prednosti i stvarati novu dodanu vrijednost i prihod.Smatram da će 2016. biti godina novog početka, početka uzlaznog trenda BDP-a, za koji očekujem da će u njoj rasti u rasponu od 1,3 do 1,7 posto ovisno o provođenju ključnih reformi i stabilnosti vlade i njezinih politika. To nije dovoljno, ali je početak zamašnjaka koji bi se trebao okrenuti od 2017. do 2020. s rastom od 2,5 do tri posto na godinu pod pretpostavkom da neće biti novih globalnih prijetnji i rizika koji će donijeti pad ekonomske aktivnosti naših glavnih izvoznih tržišta.
Sedam ključnih točaka Ključna je politika kontinuiteta i nastavak snažnih reformi neovisno o strankama na vlasti, a to je sljedeće:1. stabilnost vlade i provođenje ključnih reformi (‘troši koliko zarađuješ’), bez ideologija i čvrsta orijentiranost na gospodarstvo2. daljnja fiskalna konsolidacija i smanjenje deficita ispod pet posto BDP-a, reforma državne uprave (sudstvo, javne tvrtke) te oštro kretanje prema nultom deficitu u idućem razdoblju3. daljnje smanjenje poreznog opterećenja dohotka od rada (doprinos potrošnji);4. daljnji rast izvoza uz uvođenje plana kontrolirane deprecijacije od dva do tri posto na godinu u sljedećih 10 godina, odnosno do ulaska u monetarnu uniju i uvođenja eura, radi poticanja izvozne ekonomije, a što neće ugroziti građane koji imaju valutnu klauzulu5. smanjenje kamatnih stopa za građane i gospodarstvo za jedan do tri posto ekvivalentan padu kamata na depozite u bankama6. ukidanje niza parafiskalnih nameta kao i poticanje investicija reinvestiranjem dobiti ili oslobođenjem poreza na dobit7. veći pozitivni doprinos investicijskoj aktivnosti ponajprije većom apsorpcijom fondova EU. Glavni pokretači rasta u Hrvatskoj trebaju biti industrijska proizvodnja (drvna, metalska, kemijska te održiva građevina na bazi planskog provođenja stambene politike uz niske kamate i stabilne cijene bez špekulativnih balona) te poljoprivredna proizvodnja koja će uz turizam kao distributivni kanal izvoziti bez transportnih troškova u inozemstvo jer se konzumira u Hrvatskoj, a plaća u stranoj valuti. Nadalje, osim tradicionalnih industrija treba poticati i IT industriju te farmaceutiku, ali s naglaskom na tome da bazu treba tražiti u komparativnim prednostima Hrvatske i baznim tradicionalnim industrijama. Okrenimo se onome za što imamo bazu i maksimalno ojačajmo gospodarske politike i alate da podržimo takve sektore. Uza sve što bi moglo biti i bolje moramo biti zadovoljni što napokon imamo trend rasta, i to najveći od predrecesijskih vremena 2008. Također moramo svi zajedno raditi na tome da poduzetnici postanu ključni ljudi u državi i da napravimo pomak od kulta državne administracije prema kultu poduzetništva te da državna administracija bude efikasan servis poduzetništvu.Proizvodnja, izvoz, zapošljavanje moraju postati ključne mantre vlade, koja mora napraviti pomak od deklarativne podrške prema stvarnom podupiranju poduzetništva i uspjeha uz ključni preduvjet da država ne može trošiti više nego što zarađuje.Usprkos svim rizicima i nestabilnostima te izazovnom okruženju kako u Hrvatskoj tako i globalno na 2016. i rast BDP-a te svih ključnih makroekonomskih pokazatelja u Hrvatskoj gledam pozitivno i optimistično uz napomenu da priliku u idućih sedam ‘sitih godina’ iskoristimo za stvaranje stabilne kapitalne baze i ulaganje u znanje i kompetencije kako bismo bili što konkurentniji u sektorima u kojima već imamo osnovne komparativne prednosti kako ne bismo ponavljali bolnu lekciju potkapitaliziranosti iz razdoblja krize od 2008. do 2015.