Poslovna scena
StoryEditor

Hrvatska treba praksu političke suspenzije dok traju istrage

16. Srpanj 2015.
Piše:
lider.media

Preporuka Victora Hugoa francuskim vlastima s kraja 19. stoljeća da grade škole da ne bi morale graditi zatvore kao da nikad nije prešla hrvatske granice. U različitim vremenima i u različitim državnim sustavima u nas su na vagama političkih važnosti zatvori nerijetko bili prije škola ili su i sami bili ‘škole‘ za profesionalne revolucionare i rušitelje revolucija. Bilo pa prošlo.

Pred novim činjenicama iz naših zatvora – da se pune javnim osobama, najviše iz politike i sporta – opet iskrsava staro pitanje o vezama škole i zatvora, o odnosu između slobode i kriminala. Kako pomiriti nepomirljivosti? Pred tim izazovom stoje sve države koje naglo otkrivaju da i u najtalentiranijim ljudima čuči dobro skriveni talent pohlepe i sebičnosti pokriven brigom za javno dobro. Država bi iznevjerila ne samo svoju funkciju nego i misiju kad na takve impulse o (mogućoj) korupciji i kriminalu ne bi reagirala.  

Jupiteri i volovi

Poznati poljski novinar, intelektualni vođa sindikata Solidarnosc Adam Michnik dao je jednostavnu formulu: ‘Demokracija je sloboda plus pravna država‘. Ni manje ni više. Dovoljno da se povuče crta između dopuštenog i nedopuštenog i da se ne stvara razlika između povlaštenih ‘Jupitera‘ i nepovlaštenih ‘volova‘. Jednakost pred zakonom je ispit koji demokracija i pravna država polažu u remetincima.

Plaćeni ‘vjernici‘ pravne države dosad su naglo otkrivenu dogmu o ‘nultoj toleranciji‘ pravdali tako da su uvjeravali zabrinutu javnost da sa svakim novim uhićenikom država potvrđuje svoju zrelost. Ali nasuprot takvoj gotovo slijepoj vjeri, ‘agnostici‘ proturaju dokaze za svoje sumnje: previše je pojedinačnih ‘bolesnika‘ da se ne bi govorilo o bolesti društva. Ako se i među članovima Vlade, među zastupnicima u Saboru, na čelu najvećih gradova, u Zagrebu i Zadru, ili u vrhu nogometa izdvajaju crne ovce sumnje na korupciju i zloporabu funkcije, onda je legitimno nepovjerenje građana u vlast i u politiku. Hoće li birači-građani pristajati da dalje budu ovce koje će njihovi pastiri u slobodno vrijeme voditi iz pritvora ili zatvorskih predsoblja?

Proći će još puno vode ispod Savskoga mosta, ili će Sava presušiti, prije nego što svi ljudi postanu savršena društvena bića. Može li se dotad nešto učiniti da zatvori ne budu pretrpani VIP-gostima, a da se onima koji onamo odu na vikend, ili na mjesečni ili i dulji ‘izlet‘, ne izriču svakodnevne presude prije nego što su to učinile državne institucije koje su za to jedine mjerodavne?

Promjena Ustava i prakse

Francuska je čak mijenjala Ustav da bi ojačala institut presumcije nevinosti koju su, najčešće mediji i političke stranke, nemilordno probijale. Povrede integrititeta osumnjičenih ljudi nisu prestale, ali su bitno smanjene. Ali manje zbog dragocjene nove ustavne zaštite, a više zbog novouvedenih standarda da javne osobe, kad se suoče s istragama koje dovode u pitanje njihov javni status i vjerodostojnost posla, napuštaju funkcije dok se sudski proces ne dovede do stanja pravomoćnosti. Tu je praksu prije 15-ak godina uveo premijer Jospin, koji je maknuo iz vlade ministra financija Strauss-Kahna zbog sumnji u zloporabu položaja i ostavio ga na ledu sve dok nije na sudu dokazao nevinost. U Hollandeovu mandatu dva su ministra napustila vladu iz istih razloga (jedan zbog računa u Švicarskoj); presuda će usmjeriti njihov daljnji život prema politici ili prema zatvoru!

Sa svakim novim uhićenjem stranke su sve više pred zidom: ne mogu javno biti protiv toga da državne institucije ‘rade svoj posao‘, a ne daju im pravu podršku, skrivajući se obično iza načelne pozicije da je svaki čovjek nevin dok mu se ne dokaže krivnja. Sa svakim novim uhićenjem povećava se, međutim, nepovjerenje u politiku i političare. Elita je na potezu ne želi li da i sama ne propadne u provaliju koju stvara svojim nečinjenjem, propuštanjem ili dopuštanjem prakse da javne osobe pod istragama, ili čak optužbama za tešku krađu i korupciju, i dalje obvljaju svoj javni posao. Sumnja nije isto što i krivnja, optužba nije isto što i presuda; ipak, javna funkcija, prema definiciji, zahtijeva višu razinu odgovornosti i čiste ljude: ne više ljude ‘posebnoga kova‘, nego ljude od moralnog integriteta i političkog povjerenja.

Kad bi neka ozbiljna politička formacija uoči  budućih izbora pred biračima preuzela čvrstu obvezu da će staviti na led (tj. suspendirati s javne funkcije) svakog svoga člana koji dođe pod udar državnih institucija za korupciju i organizirani kriminal, olakšala bi izbor onima koji ne pristaju da se zemljom upravlja iz pritvora! Previše se ponavlja isti obrazac – ljudi su jednom nogom u zatvoru, drugom na slobodi, a s obje na vlasti!

23. studeni 2024 02:54