Iako zakonodavac nigdje ne navodi da izjave susjeda, rodbine predlagatelja, tzv. prijateljskih svjedoka ili svjedoka po profesiji mogu biti osnova za izvanparnični postupak o uknjiženju u zemljišne knjige, u praksi se sve najčešće svodi upravo na takve svjedoke. A to jest nezakonito
Pojedinačni ispravni postupak u našem pravu nije baš potpuna novost, uveden je još 1997., a više je noveliran 2013. Riječ je o pokušaju zakonodavca da stvori uvjete za usklađivanje stvarnog stanja s onim zemljišnoknjižnim. Inače, u hrvatskom se priobalju sve do poznate pravosudne afere na otoku Braču zemljišnoknjižno stanje usklađivalo sudskim presudama koje su se najčešće donosile ‘zbog izostanka‘ odnosno ‘zbog ogluhe‘. Nakon te afere gotovo nitko ne pokušava parnicom urediti zemljišnoknjižno stanje; i da pokuša, sud bi ga uputio na izvanparnični postupak. Parnicom ili izvanparnično, svejedno, čini nam se da se malo toga promijenilo nabolje.
Što je ‘opravdani razlog‘
Sve do novele Zakona o zemljišnim knjigama iz 2013. (NN 55/13) bila je riječ o jednom jedinom zakonskom članku. Tako je to bilo dulje od 16 godina. Tek je navedenom novelom taj čl. 200. dobio svoje podčlanke, od 200. a do 200. g. Danas, nakon više od dvije godine primjene, mogu se izvesti neki zaključci. Prvi je da se pojedinačni ispravni postupci koji su se u početku nerado pokretali sada pokreću prilično rutinski, i to je razvidno iz službenoga glasila, Narodnih novina, koje u oglasnom dijelu objavljuju sudske oglase. Samo je, primjerice, u broju 136. od prošle godine objavljeno punih 170 oglasa, od kojih su većina – pojedinačni ispravni postupci.
Prema Zakonu o zemljišnim knjigama, postupak se pokreće ako sud ocijeni ‘da za to postoji opravdani razlog’, a o tome je li ili nije opravdan zaključuje na osnovi podnesenog prijedloga osobe koja prema tome ima pravni interes (u pravilu će biti riječ o osobi koja smatra da bi morala biti uknjižena, a nije). Prijedlogu treba priložiti isprave kojima se dokazuje njegova osnovanost, pri čemu je zakonodavac samo primjerično naveo o kojim bi to ispravama mogla biti riječ (isprave o prijenosu ili osnivanju knjižnih prava u korist podnositelja prijedloga koje ne ispunjavaju sve pretpostavke za valjanost tabularne isprave, izvaci iz zemljišnog katastra o posjedniku nekretnine, javno ovjerovljene izjave zemljišnoknjižnog vlasnika ili njegovih nasljednika kojima se potvrđuje pravo predlagatelja i sl.). Zakonodavac nigdje ne navodi izjave susjeda, rodbine predlagatelja, onih koji se ubrajaju u kategoriju tzv. prijateljskih svjedoka ili svjedoka po profesiji. Međutim, u praksi se sve najčešće svodi upravo na takve svjedoke, a to nije moguće nazvati drukčije nego nezakonitim postupkom, drugim riječima, teškom zloporabom prava od onoga (onih) koji vode postupak.
Manjkava dostava
Prema zakonu, u rješenju o otvaranju pojedinačnog ispravnog postupka sud mora objasniti zašto prijedlog smatra osnovanim, odnosno zašto smatra da za to postoji opravdan razlog. To bi u svakom konkretnom slučaju moralo značiti ne samo navođenje neke isprave (npr. rješenja o nasljeđivanju) nego i stajalište suda kako to pridonosi zaključku o opravdanom razlogu. U praksi sud samo nabraja isprave, što bi trebalo biti dovoljno kao obrazloženje.
Zakon, nažalost, uopće ne traži dostavu prijedloga upisanim zemljišnoknjižnim suvlasnicima, to ne propisuje čak ni za rješenje kojim se dopušta otvaranje postupka (‘... rješenje o otvaranju ispravnog postupka dostavit će se podnositelju prijedloga, osobama iz čijeg se upisa nedvojbeno zaključuje da bi dostava bila moguća te osobama koje su upise u zemljišnu knjigu zahtijevale nakon zabilježbe iz članka 200. b ovoga Zakona’), a to jamči put u pravnu katastrofu. Pa zar netko doista misli da zemljišnoknjižni suvlasnici svaki dan pregledavaju Narodne novine, zar netko doista misli da je pravedno propisati da će se rješenje dostavljati samo ‘osobama iz čijeg se upisa nedvojbeno zaključuje da bi dostava bila moguća’, i to u državi koja sama nije ni propisala ni tražila prigodom uknjižbe podatke o adresi za dostavu, a sada za to kažnjava uknjižene subjekte?!
Što je bilo prije
Zakon propisuje da protiv rješenja o otvaranju pojedinačnog ispravnog postupka nije dopuštena žalba, što samo pojačava obvezu da se rješenje donese isključivo kad je potpuno sigurno da iza prijedloga ne stoji nikakva manipulacija (napokon, onaj komu je prijedlog odbijen uvijek može pokrenuti i parnicu da dokaže svoja prava). U jednom primjeru sud je imao na raspolaganju primjerak tužbe zemljišnoknjižnih suvlasnika kojom tuže treću osobu zbog ometanja vlasništva, no to ga nije spriječilo u zaključku da je prijedlog o otvaranju pojedinačnog parničnog postupka o uknjiženju osobe protiv koje se suvlasnici žale – osnovan. Alternativa je bila jednostavno zastati s radom na prijedlogu, čak ga i ne odbiti, i pričekati hoće li sud dati ili neće dati pravnu zaštitu zemljišnoknjižnim suvlasnicima.