Nakon okončanog postupka javne nabave neuspješni ponuditelj razočarano zaključuje da je njegov konkurent, prema njegovom sudu, ponudio izrazito nisku cijenu, možda čak i odustao od marže.
Ponuditelj smatra kako je uspješni konkurent time nanio štetu ne samo ostalim natjecateljima, već i sebi te tržištu općenito. Stoga se poduzetnik dogovara s konkurentom da u sljedećim postupcima javne nabave uklone neizvjesnost koja je dovela do niskih cijena, na način da: A) jedan od njih ponudi nižu (ili višu) cijenu ili dogovore uzorak kojim će se redoslijedom u budućnosti formirati cijene ponuda; ili B) dijele tržište na način da će se svatko javljati s ponudama samo prema unaprijed određenim naručiteljima; ili C) jedan od njih neće podnijeti ponudu kako ne bi konkurirao drugome; ili D) jedan od njih podnosi ponudu bez namjere da se natječe, već time ispunjava uvjete o propisanom broju natjecatelja u postupku.
Iako bi definicije instituta poduzetnik, sporazum i tržište zahtijevale drukčiju formu i znatno više prostora od ovoga ovdje ostavljenog, treba istaknuti kako bi gore navedeno postupanje s pozicija prava tržišnog natjecanja bilo zabranjeno, a popis mogućih zabranjenih situacija se ne smije shvatiti kao ukupan, već isključivo treba poslužiti kao primjer. Koliko god očigledno bilo da je natjecateljima unaprijed znani ishod i veća cijena u budućim postupcima javne nabave od interesa, neizvjesnost natjecanja, samostalno određivanje cijena i ostalih elemenata ponude ne smije se ukloniti sporazumom ili posredstvom razmjene komercijalno osjetljivih informacija s konkurentom.
Sukladno članku 8. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, sporazum kojim dva ili više neovisnih poduzetnika, među ostalim, izravno ili neizravno utvrđuju prodajne cijene, odnosno druge trgovinske uvjete ili s njima ograničavaju proizvodnju jest zabranjen. Isti propis predviđa kako je za sklapanje zabranjenog sporazuma predviđena mogućnost izricanja upravno-kaznene mjere od strane Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), i to čak do 10 posto vrijednosti ukupnoga prihoda koji je poduzetnik ostvario u posljednjoj godini za koju postoje zaključena godišnja financijska izvješća. Trenutni Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja za razliku od prijašnjeg iz 2003. godine ne predviđa mogućnost kažnjavanja i odgovorne fizičke osobe, što je s pozicija sigurnosti poslovanja zasigurno poželjno. No, time se kao olakšavajućom spoznajom ne bi trebali dugo oduševljavati.
Naime, novim Kaznenim zakonom koji stupa na snagu 1. siječnja 2013., opisana postupanja ulaze u krug društveno najopasnijeg postupanja s mogućnošću izricanja rigoroznih zatvorskih kazni. Tako je, kao novina u hrvatskom pravnom poretku, člankom 254. Kaznenog zakona predviđeno kazneno djelo zlouporabe u postupku javne nabave. Stavkom 1. citiranog članka propisano je da će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina onaj tko u postupku javne nabave stavi ponudu utemeljenu na zabranjenom dogovoru između gospodarskih subjekata koji ima za cilj da naručitelj prihvati određenu ponudu. Zakonodavac je dodatno postrožio ostvareno kvalifikatorno obilježje pribavljanja znatne imovinske koristi ili prouzročenja znatne štete, propisavši raspon kazne od jedne do deset godina.
Iz obrazloženja prijedloga Zakona vidljivo je kako je novo kazneno djelo kreirano po uzoru na članak 298. njemačkog Kaznenog zakona, iako u navedenoj jurisdikciji traje dugotrajna debata o svrsishodnosti ovakvog vida sankcija. Dodatno, treba istaći kako je člankom 254. stavkom 3. Kaznenog zakona predviđen oblik djelotvornog kajanja, i to na način da je propisano da se može osloboditi kazne onaj počinitelj koji dobrovoljno spriječi da naručitelj prihvati ponudu koja se temelji na zabranjenom sporazumu. Također, od utjecaja na buduća postupanja je i članak 65. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja kojim je predviđeno oslobođenje ili umanjenje upravno-kaznene mjere za onog sudionika zabranjenog horizontalnog sporazuma (kartela) koji prvi obavijesti AZTN o kartelu i pri tome joj dostavi podatke, činjenice i dokaze koji joj omogućuju pokretanje postupka ili utvrđivanje povrede.
Stoga, evidentno je kako navedeno rješenje iz Kaznenog zakona može umanjiti inicijativu sudionika zabranjenog sporazuma (ovdje kartela) u postupcima javne nabave da AZTN-u samostalno dostave činjenice i dokaze nakon prihvaćanja ponude u postupku javne nabave, jer je očigledno da se time ne oslobađaju i mogućeg utvrđivanja kaznene odgovornosti. Pitanje koje je postalo od velike praktične vrijednosti jest predstavlja li zajednica ponuditelja iz Zakona o javnoj nabavi, ‘sigurnu luku‘ za poduzetnike tj. izuzimaju li se spomenuta pravila o zaštiti tržišnog natjecanja pri ocjeni sporazuma o formiranju zajednice ponuditelja. U svezi ovog pitanja, stručnim mišljenjem iz rujna 2011., a na upit Ureda za središnju javnu nabavu, AZTN je naveo kako ostavlja otvorenom mogućnost ocjenjivanja i sporazuma o formiranju zajednica ponuditelja s ciljem dostavljanja zajedničke ponude u postupcima javne nabave ako se ukaže sumnja o postojanju zabranjenog sporazuma; pri tome ne specificirajući do kraja kriterije koji bi se u konkretnom slučaju primijenili.
Treba imati na umu kako je svrha natjecanja u postupcima javne nabave postizanje nižih cijena kroz konkuriranje većeg broja poduzetnika te posredno optimalno trošenje proračunskog novca. Već iz navedenog sasvim logično proizlazi kako je zabranjeno koluzivno postupanje natjecatelja koje za bi za svoj cilj imalo uklanjanje natjecanja i time bilo suprotno samoj svrsi postupaka javne nabave. Da utvrđivanje opisanog postupanja natjecatelja u postupcima javne nabave nije samo teoretski konstrukt, pokazuje brojna komparativna praksa, ali i rješenje AZTN-a iz ovog ugla daleke 2005. godine. Njime je utvrđeno kako je niz poduzetnika sklopio ugovor kojim su, uz ostalo, utvrdili i postupanje ponuditelja pri konkuriranju za poslove razminiranja. Sve iznijeto upućuje na to da poduzetnici u postupcima javne nabave bez iznimke moraju poštivati pravila o zaštiti tržišnog natjecanja. Pri tome, sve osobe uključene u sastavljanje ponude i ostale aktivnosti u postupku moraju jasno raspoznavati zabranjene, ali i rizične situacije.