Potencijalni kupac Diokija, azerbejdžanski MES u suradnji je s United Energy Commodities (UEC), rusko-ukrajinskom tvrtkom koja trguje petrokemijskim proizvodima i već posluje u Srbiji i Slovačkoj, piše energetika-net.
Oni bi kupnjom Diokija dobili pristup proizvodnoj bazi, što sada nemaju, odnosno dopremali bi etilen na Krk te ga prerađivali u polietilen i slali na daljnju doradu. To je posao od čega je Dioki sasvim dobro živio, dok Robert Ježić nije tvrtku prezadužio, iz nje isisao novac i na koncu doveo do propasti. Razvije li se taj scenarij, piše energetika-net.com u nekoj daljnjoj perspektivi moguća su eventualno i neka ulaganja u Dioki pa možda čak i u dovršetak vinilnog lanca, što bi bila najoptimističnija varijanta.
Novi ulagači bi u tvrtku odmah trebali unijeti 5 milijuna eura svježeg novca kako bi se radnicima isplatili dugovi za čak sedam neisplaćenih plaća, a planiraju uložiti i 15 milijuna eura u pokretanje proizvodnje. Ponuda za preuzimanje tvrtke je ‘na stolu‘, a sada se iščekuje reakcija Hypo Alpe Adria Banke i Vlade u kojoj, čini se, postoje određene dvojbe oko novog partnera, o kojem se ne zna gotovo ništa, ali postoje indicije da ga je doveo i formalni vlasnik tvrtke, Ježić.
Novi su partneri prije svega zainteresirani za postrojenja Dina Petrokemije u Omišlju. Oni su početkom srpnja 2012. obišli i zagrebačke pogone Diokija za proizvodnju ekspandiranog polistirena u Zagrebu, dok za etan nisu pokazali interes, ali ih je zanimala mogućnost prenamjene zagrebačke lokacije. Dok se ministar financija Slavko Linić zalaže za UEC, ministar gospodarstva Radimir Čačić je bio skloniji tvrtku poslati u stečaj, jer njega u Diokiju zanima jedino zemljište za gradnju terminala za prihvat ukapljenog prirodnog plina na Krku. S obzirom na to da je upravo od stečaja spašena Ingra, ministar financija ne vidi zašto se uspješna priča ne bi ponovila s Diokijem koji bi se bavio uslužnom preradom. U predizbornim mjesecima, dok je drama oko Diokija bila na vrhuncu, ministar Linić je u nekoliko navrata viđen na Žitnjaku, a svoje prijateljstvo s Robertom Ježićem nikada nije skrivao. Dileme oko novog partnera potpiruje činjenica da je novinarima još nemoguće dobiti podatke o bonitetu novih ulagača.
U Vladi su svjesni da u javnosti vjerojatno ne bi bilo dobro primljeno da će se Diokija, jednoga od nekoć najvećih izvoznika u Hrvatskoj, s kvalitetnim proizvodom koji se ima gdje plasirati, za zapravo mali novac domoći nepoznati trgovci s putovnicama ‘egzotičnih zemalja‘. Tim više što je, zapravo, nejasno što se zapravo prodaje i o kakvoj je vrsti suradnje riječ? I je li predmet kupoprodaje i vrijedno zemljište od 300 000 m2 predviđeno za gradnju terminala za LNG na Krku? To se javnosti još nitko nije udostojio objasniti, a iz manjka informacija stvaraju se različite konstrukcije koje mogu i ne moraju biti točne. No, jedno je jasno, priče o tome da UEC kupuje DINA Petrokemiju, a Dioki odlazi u stečaj, formalno-pravno ne stoje, koliko god to Vlada drugačije tumači. Naime, Dioki je krovna tvrtka koja je vlasnik DINA Petrokemije, odnosno pogona na Krku, koji navodno jedini zanima ulagače. Dakle, traži se novi vlasnik za Dioki, koji će nakon dogovora sa svim vjerovnicima morati odlučiti o sudbini zagrebačke lokacije. Nju može ugasiti i u tom slučaju će trebati isplatiti novac za otpremnine 450 radnika u Zagrebu, za što će trebati pozamašan novac. Radnici Diokija u agoniji su koja traje godinu dana i sada samo žele svoje plaće, a što će biti s tvrtkom, sve ih manje zanima. Energetika-net.com doznaje da unutar sindikata vlada veliko nezadovoljstvo činjenicom da bi se pogoni u Zagrebu gasili, a spominje se mogućnost da, u slučaju da se pogoni u Zagrebu nastave sustavno zaobilaziti, radnici sami proglase stečaj i blokiraju tvrtku prije kupoprodaje.