[gallery columns="5" ids="227134,227135,227136,227137,227138"]
Što je bolje korporativno upravljanje, to je veća učinkovitost poslovanja, pokazuju mnoga istraživanja. Unatoč tome ono je u Hrvatskoj još na prilično niskim granama.
O tome kako ga unaprijediti u praksi bit će riječi na konferenciji ‘Korporativno upravljanje u Hrvatskoj‘ koja se održava 15. rujna u zagrebačkom hotelu Westin u organizaciji Centra za istraživanje i razvoj upravljanja (CIRU) i Lidera. S Darkom Tipurićem, profesorom na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i osnivačem CIRU-a, razgovaramo o tome što je dobro korporativno upravljanje, koje su slabosti upravljačke prakse i kako to utječe na poslovanje.
• Zašto je korporativno upravljanje važno? – Korporativno upravljanje izrazito je važno područje suvremenog poslovanja, svojevrsni metamenadžment ili menadžment menadžmenta velikih poslovnih sustava. Ono treba stvoriti uvjete u kojima će ponašanje i djelovanje vrhovnih menadžera biti u interesu dioničkoga društva, dioničara i ključnih interesno-utjecajnih skupina te osigurati da se nedovoljno dobri menadžeri zamijene boljima. Osim toga dobro korporativno upravljanje treba osigurati poticaje odboru i menadžmentu u ostvarivanju postavljenih poslovnih ciljeva te uspostaviti učinkovit sustav kontrole i nadgledanja poslovanja i vođenja dioničkog društva. Naposljetku, ono definira ukupne ciljeve poslovnog sustava, način na koji će se oni postavljati, kao i način kako će postići i održavati ravnoteža između dioničara, menadžera i svih koji sudjeluju u upravljačkim procesima. Unapređenje prakse korporativnog upravljanja jest ‘conditio sine qua non’ za poduzeća koja žele prosperirati na tržištima, pribaviti dodatni kapital, ostvarivati konkurentsku prednost i opstati u svijetu sve većih konkurentskih izazova u brzo promjenjivoj okolini, jednako kao i za zemlje koje žele poticati investiranje u privatni sektor, privući strana ulaganja i stvarati kontekst gospodarskog rasta.
• Raste li svijest o potrebi kvalitetnog korporativnog upravljanja? Kakvo je stanje u Europi i SAD-u? – U proteklih dvadeset godina porasla je razina svijesti o važnosti korporativnoga upravljanja. Jedan od razloga veliki su korporacijski skandali koji su uzdrmali nacionalna gospodarstva razvijenih zemalja i utjecali na globalnu ekonomiju. Uglavnom spominjemo nekoliko velikih slomova kao što su Enron, WorldCom, Skandia i Parmalat, u kojima je bilo jasno vidljivo kako su nedostaci u praksi korporativnog upravljanja prouzročili propast. Nakon tih skandala promijenjena je regulativa, ponajprije kako bi se osnažila nadzorna funkcija u korporacijama, redefinirala uloga odbora i uključivanje više nezavisnih članova i dr., kako bi se smanjila vjerojatnost ponavljanja takvih situacija. U SAD-u je donesen poznati Sarbanes-Oxleyjev zakon, u Europskoj uniji većina je država zakonskim rješenjima i zahvaljujući ‘soft law‘ preporukama učinila pomake u podizanju kvalitete korporativnog upravljanja u svim segmentima, od uloge odbora, transparentnosti poslovanja, upravljanja rizicima do pitanja koja nisu vezana uz djelotovornost, nego uz pitanja pravednosti i druga civilizacijska pitanja kao što su npr. spolna ravnopravnost u nadzornim i upravnim odborima te poticanje društveno odgovornog poslovanja. Kad je riječ o Europi, kvaliteta korporativnog upravljanja nije jednaka u mediteranskim, srednjoeuropskim i skandinavskim zemljama, ali primjetno je njezino stalno povećavanje uza snažnu ulogu institucija Europske unije. Nažalost, Hrvatska je na europskomu začelju u praksi korporativnog upravljanja, za što ima mnogo razloga, od kojih su neki objektivni, a neki subjektivni. Ocjena vrijedi i za poduzeća u pretežito državnom i pretežitom privatnom vlasništvu, uz iznimke i dobre primjere nekoliko velikih korporacija od kojih mogu istaknuti Atlantic grupu, Končar i HT.
• Što, primjerice, radi Atlantic grupa? – Atlantic grupa prati svjetske i europske trendove glede dobre prakse korporativnog upravljanja. Treba pohvaliti što ključni čimbenici u toj korporaciji razumiju koliko važnost korporativnog upravljanja može pomoći njihovu djelovanju na svim tržištima na kojima posluju. Ondje imaju, primjerice, nezavisne članove nadzornog odbora, razvijen i dobro uspostavljen kodeks korporativnog upravljanja, visoku transparentnost poslovanja, kvalitetnu praksu upravljanja rizikom, dobro oblikovane i primjerene kompenzacijske pakete koji zadovoljavaju industrijske standarde i u skladu su s ostvarivanjem interesa svih dioničara, ali i drugih interesno-utjecajnih skupina. Takva, dobra praksa olakšava im pristup najboljim tržištima kapitala i daje snažnu polugu za bolju internacionalizaciju poslovanja. U Europi je mnogo dobrih primjera kako korporativno upravljanje može biti važna sastavnica djelovanja velikih korporacija, primjerice Siemens s odličnom praksom rada nadzornog odbora ili Philips na čijim je internetskim stranicama objavljen ugovor predsjednika uprave s korporacijom u kojem su definirane sve točke njegova menadžerskog ugovora. U nas prevladava stajalište da takve stvari trebaju biti poslovna tajna, a to je, zapravo, pogrešno razmišljanje. Menadžerske naknade nisu pitanje poslovne tajne u uvrštenim društvima jer dioničari moraju znati na osnovi kojih kriterija zarađuju oni koji vode poslovanje.
Cijeli intervju možete pročitati u novom broju Lidera.