[gallery columns="5" ids="227238,227239,227240,227241,227242"]
Za sebe kaže da je nesuđeni fizičar, inženjer je elektrotehnike,automatike/kibernetike, magistar računarstva, doktor ekonomskih znanosti – trenutačno i dekan splitskoga Ekonomskog fakulteta – profesor je poslovne informatike, zbog čega problemima pristupa inženjerski.Takvim je pristupom Željko Garača još 2003. razvio računarski model kojim je testirao i danas heretične ideje: što bi se dogodilo kad bi se inozemno zaduživanje zamijenilo primarnom emisijom i kad bi tečaj otklizao u nekom postotku.
Model je, među ostalim, pokazao da i uz manju korekciju tečaja BDP raste 0,5 postotnih bodova više. Rad je objavljen u jednom američkom znanstvenom časopisu, u Hrvatskoj ga nitko nije želio ni recenzirati, kamoli objaviti. No ključno, pokazao je da metodologija i model – funkcioniraju! S obzirom na to da je stanje gospodarstva sve gore, lani je razvio novi model koji je pokazao da bilo kakvi rezovi u vrijeme recesije klizanje BDP-a ubrzavaju.
• Kakve dokaze imate za tvrdnju da bi rezovi i štednja u ovome trenutku djelovali prociklički? – Tvrdnja je rezultat modela koji sam osmislio još 2003. godine kao informatičar da pokažem metodološke mogućnosti primjene sistemske dinamike za rješavanje makroekonomskih problema simulacijskim modeliranjem, ali nije bilo odjeka znanstvene javnosti. U međuvremenu proširio sam makroekonomska znanja i 2014. prilagodio model aktualnoj ekonomskoj situaciji. Naime, danas ne postoji sveobuhvatan matematički, simulacijski ili ekonometrijski model hrvatskoga gospodarstva koji bi služio za provjeru učinaka mjera ekonomske politike. Pojedinci ili skupine znanstvenika imaju neke vlastite modele, ali bez utjecaja na nositelje javnih politika. Moja je teza da je to uglavnom uvjetovano idejom da će tržište sve samo riješiti, pa ne treba ni planirati ni testirati ekonomske politike, a onda ne trebaju ni modeli. Zato sam napravio vlastiti model. Metodologiju koju upotrebljavam – sistemska dinamika – preuzeo sam iz analize kompleksnih nelinearnih dinamičkih sustava kojima sam se bavio, a makroekonomski je sustav upravo takav, kompleksan, nelinearan i dinamičan.
• Kompleksan podrazumijeva da sve komponente utječu na sve, a ne samo linearno prva na drugu, druga na treću…? – Točno, u sistemskoj dinamici to zovemo krugovima povratnoga djelovanja gdje možete povući više neizravnih veza između bilo koje dvije komponente modela, pri čemu intenzitet tih veza ovisi o trenutačnome stanju modela.
• Na kojim ste komponentama temeljili model? – U modelu je petnaestak komponenti, među ostalim potrošnja, državni proračun, proizvodnja, investicije, uvoz, izvoz, odredio sam njihove indikatore i vrijednosti na temelju statističkih podataka. U prvoj fazi simuliranja model mora oslikavati stvarno ponašanje simuliranog sustava, dakle u simuliranom razdoblju model se mora ponašati na način koji točno opisuje ono što se događalo u tom razdoblju u realnoj ekonomiji. Kada se to postigne, onda znate da mu možete vjerovati. U drugom se koraku primjenjuju različiti scenariji, mijenjaju se vrijednosti pojedinih komponenti u modelu i gleda se kakve će rezultate model pokazati. Ključne su promjene u mojem modelu bile smanjenje stope PDV-a i jednokratna promjena tečaja koja će za posljedicu imati i inflaciju.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju Lidera.