Nezaposlenost u Europskoj uniji usprkos još uvijek nominalno visokim stopama nastavlja padati zahvaljujući koliko-toliko stabilnom, iako ne pretjeranom oporavku europske ekonomije, stoji u izvješću Europske komisije o kretanjima na tržištu rada.
Broj nezaposlenih u prvom kvartalu ove godine i dalje je, dakle, iznimno visok, čak 23,6 milijuna građana EU nema posao, a zabrinjava i rast dugotrajno nezaposlenih (duže od 18 mjeseci), kojih je u istom razdoblju bilo 4,9 posto. Potonji pokazatelj za Komisiju predstavlja poseban problem s obzirom na to da se mnogi od dugotrajno nezaposlenih na posao neće moći tako lako vratiti usprkos oporavku ekonomske aktivnosti u Europi. Ipak, načelni pokazatelji zaposlenosti od prošle su godine pozitivni nakon pet godina padanja, što može biti razlog za optimizam.
Rizik od siromaštva
Kako stoji u Izvještaju o kretanjima na tržištu rada i nadnicama u Europi, u protekloj godini zaposlenost se digla za jedan posto i u svibnju ove godine iznosila je 9,5 posto za EU, odnosno 11 posto u eurozoni, s time da dugotrajna nezaposlenost zahtijeva nešto snažniji angažman, kako u smislu stvaranja novih radnih mjesta, tako i sa strane ponude u vidu prekvalifikacija i pomoći pri traženju posla. – Dugotrajna nezaposlenost jedan je od glavnih izazova. Što su ljudi dulje bez posla, to im je teže naći novi posao i veći je rizik od siromaštva, marginalizacije i socijalne ekskluzije. Zbog toga predložit ću novu inicijativu nakon ljeta kako bismo ponudili efikasniju potporu ljudima koji su bez posla dulje od 18 mjeseci – izjavila je povjerenica za zapošljavanje, socijalna pitanja, vještine i mobilnost radnika Marianne Thyssen.
Povoljna mobilnost
Reforme su znatno ubrzale u većini članica Europske unije od izbijanja krize 2008., kada je prvi impuls bio ublažiti kratkoročni učinak krize na radna mjesta i prihode. U drugoj fazi, piše u izvješću, donesene su mjere u svrhu veće prilagodljivosti tržišta rada, a zadatak treće faze, aktualne, jačanje je napora u borbi protiv socijalnih učinaka krize. Sasvim očekivano, a opet mnogima u Hrvatskoj i dalje nerazumljivo, analiza pokazuje i kako je povećana mobilnost radnika nakon krize pozitivno djelovala na smanjivanje razlika u stupnjevima nezaposlenosti između država članica. Interesantno, čak i uz povećane migracije radnika unutar EU, nominalna je vrijednost i dalje zapravo niska s obzirom na manje od pet posto građana koji zbog posla žive u drugoj članici EU od one u kojoj su rođeni. Za usporedbu, u Sjedinjenim Američkim Državama taj je postotak neusporedivo većih 30 posto.