Najavljeno osvježavanje na čelu velikih banaka prvi je započeo RBA - iz sarajevske u zagrebačku centralu banke vratio se negdašnji član Uprave Michael Georg Müller. No unatoč ‘liftingu‘ vodstva poslovni se smjer neće promijeniti. Šest godina recesije, sve manje kreditno sposobnih klijenata, nedovršeno restrukturiranje poduzeća i osjetni manjak kvalitetnih poslovnih projekata naglasak stavljaju na rizike, procjenu boniteta i održavanje statusa quo. Pomutnju unosi tek najava oporezivanja kamata na štednju, za koju još nije jasno tko će i kako tehnički izvesti cijelu stvar.
• Koliko će oporezivanje kamata na štednju zakomplicirati poslovanje banka?- Riječ je o usklađivanju poreznoga sustava s europskim standardima, stoga nas najava uvođenja tog poreza nije iznenadila. No prvotno je oporezivanje kamata na štednju bilo planirano od 2016. godine. Nedavno saznajemo da se početak primjene očekuje godinu ranije, a još nisu poznata rješenja utvrđivanja porezne osnovice i načina obračuna poreza. Ako banke budu uključene u navedene postupke, to bi moglo iziskivati prilagodbu poslovne podrške u relativno kratkom roku. Stoga utjecaj na poslovne procese u banci za sada još ne možemo procijeniti.
• Svi procjenjuju da će štednja pobjeći iz Hrvatske. Koliko je to realno, jer u EU taj je porez uobičajen?- Oporezivanje dohotka od kamata na štednju nije iznimka u odnosu na praksu poreznih vlasti u EU, stoga ne očekujemo promjenu sklonosti prema štednji u zemlji. Razloge za izostanak ranijeg uvođenja poreza na kamate na štednju nalazimo u nedostatnoj visini agregatne štednje. Zato je i financiranje u znatnoj mjeri ovisilo o priljevu kapitala iz inozemstva, a razina kamata na eurske depozite u zemlji znatno je nadvisivala ponudu kamata u eurozoni. Pad domaće potrošnje i investicija te rast ponude inozemnoga kapitala sada omogućuju uvođenje novih poreznih oblika bez znatnije promjene u sklonostima stanovništva.
• Koliko banke pogađa šesta godina recesije i koji su dijelovi poslovanja najviše pogođeni?- Najveći je problem rast rizika, odnosno bonitet klijenata, koji u recesiji ne postaje bolji. I prije recesije oprezno smo pristupali procjeni rizika, veliku pozornost pridajemo analizi i ocjeni boniteta, a u poslovanju s pravnim osobama razvili smo i rano prepoznavanje potencijalno problematičnih klijenata. Još se ne nazire poboljšanje, poduzeća i država prilično su zaduženi, građani se postupno razdužuju. S jedne strane to zahtijeva naš oprez, ali s druge strane potpuno smo spremni za kreditiranje, raspolažemo kreditnim potencijalom većim od očekivane potražnje. Uz problem smanjene potražnje za kreditima, moramo udovoljiti i pooštrenim zahtjevima regulatora za procjenu rizičnosti kredita, a time i kriterijima za formiranje rezervacija za gubitke na vrijednosti portfelja. Stroži kriteriji procjene rizika opravdani su u zemlji visokoga rizika poput Hrvatske, pa smo se u banci usmjerili na razvoj procesa i alata za kvalitetnije upravljanje rizicima.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju Lidera.